Proces koji leži u osnovi stvaranja sjećanja uključuje tri faze. Prva je "kodiranje" koje se događa prilikom preuzimanja novih informacija. Druga je faza "skladištenje" (održavanje novih informacija tijekom vremena) nakon koje slijedi "preuzimanje" (mogućnost da te informacije prizovemo po potrebi kasnije).
Mozak se mijenja kad god se stvori nova dugoročna memorija. Poznati kanadski neuropsiholog Donald O. Hebb poznat je po svojoj rečenici: "Neuroni koji se aktiviraju zajedno, povezuju se." ("Neurons that fire together, wire together.")
>>>Uči vas učiti: FER-ovac Dino je spas za studente 'štreberskih' fakulteta, ali i ostale koji ne žele 20 puta čitati istu stranicu<<<
Drugim riječima, razmišljanje i/ili učenje o nečemu aktivira određene neurone, a kada se aktiviraju istovremeno, neuroni se povezuju jedni s drugima i stvaraju sinapse, poveznice među sobom, koje su to snažnije, ovisno o tome koliko se često aktiviraju. Dakle, što se više puta "prisjetite" određene informacije, uspomene ili događaja, podatka i slično, to će se snažnije i trajnije "urezati" u vaše pamćenje.
A što je onda zaboravljanje?
Zaboravljanje je svakako frustrirajuće — i za studente i za profesore – iako je zaboravljanje normalan, neizbježan, fleksibilan i u nekim situacijama poželjan proces.
Ljudski mozak zauzima fascinantnu evolucijsku fazu između pamćenja i zaborava. U mnogim slučajevima pamtimo samo srž naših iskustava, a mnogo detalja ili redundantnih i nebitnih informacija jednostavno zanemarimo, zaboravimo ili uopće ne percipiramo. U stvari, zaborav se može pripisati prisustvu ometajućih sjećanja i izbljeđivanju sjećanja.
>>>Padanje na ispitima je također – učenje!<<<
Upijanje novih informacija može ometati vaša sjećanja na stare informacije, kada su te dvije slične. Jedna od mogućnosti je da se neuronski putevi povezani sa starim sjećanjima ne aktiviraju dovoljno često te time i slabe ili pak da se neuroni povezani s određenim informacijama češće aktiviraju pa time neuronski putevi postaju snažniji, a sjećanje na njih trajnije i otporno na zaborav.
Što se tiče toga kako sjećanja blijede, Ebbinghausova krivulja zaborava je fantastičan primjer.
"Unutar protoka vremena, većinu onoga što ste čuli, vidjeli ili o čemu ste razgovarali zaboravit ćete; ono što ste izgubili su detalji. Ako pravite bilješke tijekom predavanja i pogledate ih 24 sata kasnije, kladim se da nećete imati pojma o čemu se radi u ogromnom dijelu tih bilješki. Možda ćete se zapitati: 'Zašto sam ovo napisao?'", tvrdio je.
foto: screenshot via studenti.alo.rs
Kako je pokazao ovaj njemački psiholog, njegova krivulja zaboravljanja pokazuje da se verbalni materijal smanjena smisla (besmisleni slogovi) neposredno nakon učenja brže zaboravlja, a poslije sve sporije. Što je ponovno učenje istog materijala kraće, u odnosu na prethodno učenje, ušteda je veća i obratno.
Neki izuzetni aspekti koji se mogu vidjeti iz krivine zaborava su da je u svako doba potrebno manje vremena za ponovno učenje materijala nego da se nauči od nule, čak i u fragmentima koji su nestali iz sjećanja. Na taj način to zajedno s drugim istraživanjima različitih autora pomaže pokazati da u procesu zaboravljanja informacija ne nestaje iz uma, nego ide na nesvjesnu razinu koja omogućuje oporavak naporom i pregledom.
>>>Studentica s Prava otkriva: 'Kako najlakše naučiti za ispit od 2 tisuće stranica'<<<
Ovo je od velike važnosti u planiraju učenja za ispite jer, slijedeći rezultate ovog istraživanja i zakon krivulje zaboravljanja, znanost nudi nekoliko savjeta kako biste učili što uspješnije.
Učite minimalno nekoliko tjedana prije ispita
Studenti koji žele zadržati informaciju o gradivu za ispit, a ne ju zaboraviti, trebali bi učiti tijekom nekoliko tjedana. Duži vremenski period rezultira dugoročnijim sjećanjem.
"Efekt razmaka" nalaže da se rezultat na ispitima poboljšava kada se povećaju intervali između uzastopnih sesija učenja koje vode do ispita, u odnosu na "masovnu vježbu", odnosno proučavanje puno materijala u kratkom vremenskom periodu.
Studenti također najčešće ponovno čitaju materijale kako bi "naučili", no kad jednostavno čitamo sadržaj, možda ćemo i imati osjećaj kao da smo ga usvojili, no zapravo ga nismo uopće dubinski "obradili". U stvari, pregledavanje bilješki po prvi put prije ispita je u suštini kao učenje novog materijala u tom trenutku.
Umjesto toga, trebalo bi provesti što je više vremena moguće rješavajući probleme u praksi, jer nam testiranje našeg znanja pomaže da shvatimo gdje smo još uvijek malo "zahrđali".
Idealan raspored učenja za minimiziranje zaboravljanja
Dakle, razmislite o isprobavanju sljedećeg rasporeda učenja!
Prvo prelistavanje bilješki (u roku od 2 do 5 sati od predavanja tijekom kojih ste ih napisali)
Pregledajte svoje bilješke i popunite ono što ste možda propustili zapisati na predavanju. Poželjno je dodati i detalje iz nekih drugih izvora, poput knjiga i udžbenika. Pitanja koja ostaju nerazjašnjena zapišite na margini bilješki.
>>>Stisni šaku i bulji u zid: Najbizarniji savjeti za učenje koji – navodno – stvarno djeluju<<<
Drugo prelistavanje bilješki organizirajte dan ili dva nakon toga.
Treće prelistavanje bilješki trebalo bi uslijediti tjedan dana kasnije.
Nakon toga slijedi predispitno prelistavanje bilješki.
Ipak, valja napomenuti da bilješke ne trebate iščitavati odmah nakon predavanja jer postoji šansa da nećete obratiti pažnju na detalje kada vam je materijal još svjež u mislima ili ste još uvijek pod dojmom predavanja.
izvor: Alo.rs