Realnost u hrvatskim (većinom srednjim) školama je doista tužna. Mladi odrastaju u materijaliste. Zar je toliko bitna odjeća ili je sve to današnja zabluda?
Pošto i sama pohađam srednju školu, susrećem se s nekim problemima koji nemaju smisla. Roditelji mi nisu u stanju kupovati odjeću i obuću poznatih marki kao što su Nike, Adidas, Converse, itd. I bezbroj puta mi se dogodilo da me netko priupita „Zašto jednostavno ne kupiš originalne starke?“ Zato! Jednostavno ne želim preopterećivati roditelje dodatnim troškovima, a i draže mi je kupiti starke za nekih 100-200 kuna iako nisu Converse. Radije ću si kupiti jeftinije „startasice“ nego „vansice“. Zar je stvarno potrebno da imam Nike Airmax-ice? Jesam li manje vrijedna jer mi trenirka nije Adidas?
Odjeća nije ono što čini čovjeka
Ne. Dosta mi je toga. Želim svima mladima koji se susreću s istim „problemom“ poručiti da odjeća nije ono što čini čovjeka! Karakter je bitan! Ponašanje također. Zaista me začuđuje površnost današnjih prijatelja kojima je sasvim normalna stvar „spustiti“ te u društvu zato jer nisi tip-top markiran. Žalosno, ali većini tinejdžera je odjeća „skuplja od njihovog karaktera“.
Ja kažem da je dosta tome, slažete li se? Ima toliko dobrih kombinacija koje možete pronaći u jeftinijim dućanima, i sama sam svjedok tome. Zašto bih nosila nešto za 500-tinjak kuna, ako to mogu pronaći jeftinije, a poslužit će svrsi?
Ne osuđujte!
Razmislite malo, na kraju života, hoće li Vas pamtiti po odjeći ili po onome što imate iznutra? Zato ne osuđujte nekoga tko nije „markiran“ jer odijelo ne čini čovjeka.
M. M.