Također, bilo je to vrijeme kada je Pokemon groznica harala svijetom. Igre, Anime, igračke, odjeća, karte. Nakelji taj žuti logo i prodat će se.
1997. se jedna druga japanska tvrtka koja proizvodi igračke, ohrabrila konkurirati džepnim čudovištima. Bandai je odlučio vratiti i razraditi koncept tamagočija te stvoriti “opaku verziju za dečke” koju su nazvali Digimon, što je skraćeno za Digital Monsters. Tada ih svijet nije previše uspoređivao s Pikachuom i ekipom.
Vrlo brzo je tvorcima digitalnih ljubimaca išlo toliko dobro da su se odlučili iskoristiti momentum te ga povećati s anime serijom.
Tako je stvoren Digimon Adventure i pokrenut rat s “onim drugima”.
Naravno, kada dođeš na vrhuncu nečije slave, a površinski promatrano imaš jako puno sličnosti s etabliranim velikanom – gledat će te kao rip off. Digimoni su imali jako puno hejtera. Većini je sve bilo isto, ali to su ljudi koji nisu gledali u dubinu.
Pogledaj na Twitteru
Imate čudovišta koja se razvijaju, anime klince koji s njima putuju, međusobno se bore, nazivi završavaju isto, hrpu mercha vidiš oko sebe.
To su svi glavni argumenti Digimon mrzitelja koje ćete čuti, ali je li stvarno tako?
Ideja da osoba ima vjernog prijatelja s kojim prolazi pustolovine je odavno jako popularan motiv. Još od Lassieja i 600 epizoda je ovaj motiv jako popularan u TV kulturi.
Zašto je onda Bandai “iskopirao” Nintendo, a zašto Nintendo nije iskopirao Lassieja?
Bilo je samo pitanje vremena kada će netko taj koncept donijeti u “novije doba”. Isto tako se znalo da će se kada tada pojaviti “čudovišta” koja će graditi na uspjehu Pokemona te razraditi mnoge ideje koje su mislili da su mogli bolje.
Jesu li to razradili bolje?
Ako ćemo gledati samo Anime kao produžetak inicijalne tvorevine koja je pokrenula boom, onda jesu i to jako. Čovječe, 21 godina je već prošla od prve sezone.
Pogledaj na Twitteru
Digimon Adventure je 100x bolji od Pokemon televizijske serije. Potonji zapravo uopće nemaju detaljnije razrađenu priču. Kada narator ne bi na početku svake epizode rekao gdje se Ashova družina nalazi i prema kojem gradu se kreću te kada ne bi vidjeli bedževe (što je velika većina epizoda) mi ne bismo znali gdje se taj trenutak u priči odvija. Bilo koja epizoda može biti bilo gdje. Uz sve to je vrhunac te serije borba s voditeljem dvorana koja je, ako ćemo iskreno, oduvijek bila dost loša jer je Ash većinu svojih borbi pobijedio slučajno ili tako da nema veze sa stvarnim igrama iz kojih se crpi inspiracija.
Digimon serija je imala jasnu kontinuiranu priču, imali su prave zastrašujuće negativce, a ne Tim Raketu zbog kojih smo kao klinci mislili da bismo i sami mogli srediti sve provalnike. Digitalna čudovišta su imali mogućnost digivoluirati (i ne to nije isto kao evolucija pokemona) te se vratiti u svoje prvobitno stanje. Također, ta su ista čudovišta imala svijest i sposobnost komunikacije, a ne da su Hodorovski ponavljali svoje ime. Iako, moramo priznati, iz tog razloga smo ih lakše zapamtili što je pomoglo prepoznatljivosti svih Pokemona.
Digimon Adventure je završio. Imali su jasno koncipirane sezone, likove. Likovi su starili (u tebe gledamo Ash Ketchum, ti vampiru ti) te su se pojavljivala nova lica koja su gurala priču dalje.
Anime je realno bio toliko dobar da je održavao franšizu na životu kada marketinški plan prodaje proizvoda putem TV-a više nije palio.
Što želimo reći jest – Digimon i Pokemon nisu isti, niti je Digimon lošiji od Pokemona. Ovo ljeto bismo mogli opet pogledati Digimone i pohvatati sve što smo zaboravili.
Pogledaj na Twitteru
Pokemon je franšiza s odličnim igrama i ok razbibrigastom serijom, a Digimon je franšiza s odličnom serijom i igračkama koje su nekoć bile bombastične.
E, i da, sve što smo pisali se odnosi na prošle serije Digimona. Kada pričamo o novom rebootu prvih sezona… To je već druga priča.