Jedna od pomalo neobičnijih modernih sportskih pojava je prizor sportaša koji na pobjedničkom postolju grize svoju medalju. Prvi koji su se tako slikali bili su članovi britanske štafete 4x100 metara, osvajači Svjetskog prvenstva 1991. godine – Derek Redmond, John Regis, Roger Black i Kriss Akabusi u Tokiju, piše Olympic speakers.
Nekoliko desetljeća kasnije, sportaši se i dalje drže te prakse. Naši sjajni osvajači medalja u na Olimpijskim igrama u Parizu, Marin Maričić s broncom iz streljaštva i zlatna džudašica Barbara Matić također su ponosno pozirali i gricnuli medalju. No, što je to u vezi s medaljama što sportaše potiče na ovaj potez?
Danas su medalje za prvo mjesto na Olimpijskim igrama napravljene od samo 1,34% zlata, što iznosi oko 6 grama. Nekada su sportaši grizli medalje kako bi provjerili jesu li prave – na pravim zlatnim medaljama ostajali bi tragovi zuba. Iako su medalje sada uglavnom izrađene od srebra, mnogi olimpijci sudjeluju u ovom ritualu iz simboličnih razloga, uz tradicionalne osmijehe za fotografiranje. Mnogi vjeruju da ih na to potiču fotografi.
David Wallechinsky, predsjednik Međunarodnog društva olimpijskih povjesničara, izjavio je za CNN 2012. godine: „To je postala opsesija fotografa. Mislim da to vide kao ikoničnu snimku, nešto što se može prodati. Ne vjerujem da bi sportaši to radili sami od sebe.”
Ova praksa nije potpuno bezopasna. Srebrni osvajač medalje na Zimskim olimpijskim igrama 2010. u Vancouveru, njemački sanjkaš David Moeller, polomio je prednji zub tijekom slavnog grickanja medalje. Ipak, „ugriz medalje” postao je vrlo popularan i čini se da će još dugo o(p)stati!