Odgađanje jutarnjeg alarma vjerojatno je jedna od najdražih aktivnosti jednog studenta. Oni koji to ne rade su pravi karakteri, ali ćemo se svi složiti da rijetko kome dizanje na pravi alarm ide od ruke.
Najgore je kada kreneš odgađati više njih za redom pa shvatiš kako je prošlo već dva sata od onog prvog. Samim time si zakasnio i na predavanje, a povratka više nema, osim toga da iduće jutro pokušaš ustati barem na treće odgađanje po redu.
No, sada postoji i znanstveni razlog zbog kojeg bi se trebali riješiti ove užasne jutarnje navike koja sa sobom nosi više posljedica nego koristi. To objašnjava Mel Robbins, poznata američka spisateljica, voditeljica vlastitog podcasta, odvjetnica i motivacijska govornica.
Naglo prekidanje kruga spavanja
Objašnjava kako odgađanje alarma nije pogodno za naše tijelo, kao ni um. Naime, govori da odgađanjem alarma i ponovnim spavanjem, ulazimo u inerciju sna. Što znači da se naš mozak ponovno navike na spavanje i taj krug sna koji traje otprilike 75 do 90 minuta.
No, nakon što nam alarm opet zazvoni (većinom nekoliko minuta nakon što smo ponovo utonuli u san), doživimo blagi šok izazvan naglim buđenjem mozga s obzirom na to da prekidamo taj krug sna koji traje najmanje 75 minuta.
Naposljetku, kada se alarm odgađa stalno tog jutra, našem mozgu je potrebno čak četiri sata da „dođe k sebi“ i odvoji se od tog stanja šoka izazvanog zbog konstantnog prekida inercije sna, kako objašnjava Robbins. Njezina poruka na kraju jest da svi ustajemo na prvi alarm kako se ne bi suočavali s ovim problemom.