Za dr. Emilianu Simon-Thomas, prenosi nam UNILad, koja je direktorica Greater Good Science Centera na Sveučilištu u Kaliforniji, sreća nije toliko prolazna emocija koliko sveobuhvatan način gledanja na svijet.
Naime, ona ističe kako ova ideja sreće uključuje našu sposobnost da se nosimo sa izazovnijim stvarima s kojima ćemo se neizbježno suočiti. Objašnjava da ako pod srećom shvaćamo zadovoljstvo i zabavu te materijalnu stabilnost, da onda nikada nećete biti sretni. Sve objašnjava pojmom „hedonistička traka za trčanje“, (eng. hedonic treadmill), koji je povezan sa stalnim osjećajem razočaranja.
Dakle, sada znamo što ne trebamo činiti i koji je naš cilj kada je u pitanju životna sreća. Kako da stignemo tamo?
Vjerovali to ili ne, ljudi su po prirodi društvena bića, pa nije toliko iznenađujuće da veliki dio naše sposobnosti da budemo sretni životom dolazi od naših veza s drugima. To bi moglo značiti izgradnju osjećaja zajedništva i povezanosti, kako s ljudima koji su nam bliski tako i sa strancima.
Postoji i ono što Simon-Thomas naziva našim ‘pragom za doživljavanje pozitivnih emocija tj., postojanje ‘otpornosti’, koja je način na koji reagiramo na neuspjehe, poteškoće i nevolje te kako njima upravljamo. Bez obzira čime se bavili, život će donijeti određene ćemo teške trenutke, s kojima se moramo pokušati suočiti najbolje što možemo.
Kako imati ovakav pogled na svijet?
Ispada da kao i većina stvari u životu, ovo nužno nije nešto što je urođeno, zato moramo na tome raditi.
Dr. Simon-Thomas objašnjava kako „Što više vježbamo fokusiranje na jednu vrstu ideje ili svijesti, to ta ideja ili svijest postaje sve vidljivija na rutinskoj osnovi. Dakle, lakše ćemo razmišljati o stvarima koje su pozitivne ako vježbamo razmišljati o stvarima koje su pozitivne.“
U biti, ako se želite osjećati sretnijim, morate istrenirati svoj mozak da stvari gleda u pozitivnom svjetlu. To znači da manifestacija sreće počinje pozitivnim razmišljanjem i pridodaje zadovoljstvu vlastitim životom.