Međutim, stručnjaci su ozbiljno zabrinuti za dobrobit ovakvih genetski manipuliranih pasmina, prenosi Big Think.
Trendi genetski defekt
Njihove najslađe karakteristike – spljošteno, malo lice, simpatično dahtanje, dvostruko uvijeni repovi – ujedno su i njihove najveće mane.
Taj smotani rep vjerojatno je manje simpatičan kada znate da se radi o namjenski uzgojenom genetskom defektu, koji u svojim najozbiljnijim oblicima dovodi do paralize.
Mops 1802 Foto: Youtube Screenshot
Ista je stvar i kod njihovih spljoštenih nosova, koji su također selektivno uzgojani da bi postajali sve kraći i manji, što psima otežava disanje i jedenje.
Taj selektivni uzgoj uzrokuje efekt curenja iz kojeg proizlaze:
- kardiovaskularni stres
- prolaps oka
- pregrijavanje (psi se ne znoje, pa moraju dahtati kako bi izbacili toplinu kroz isparavanje)
- debljanje zbog tog sjedilačkog pregrijanog načina života,
- gužvanje zubi
- kolaps mekog nepca
- dermatitis kožnih nabora
Zvuči kao anatomska katastrofa u svrhu zaštite slatkoće.
Unatoč izvođenju korektivnih operacija i osmišljavanju planova liječenja boli za ove pasmine, veterinari ne govore često o neetičkoj prirodi kupnje i stvaranja potražnje za psima s genetskim oštećenjima iz jednog jednostavnog razloga – loše je za posao.
“Kad bih progovorio i rekao istinu o ovim pasminama”, kaže anonimni veterinar za The Guardian, “to bi odmah udaljilo [njihove vlasnike] i oni bi se preselili u susjednu ordinaciju gdje veterinar nije bio tako otvoren. Veterinari u općoj praksi jednostavno ne mogu priuštiti biti iskreni i otvoreno progovarati.”
Zašto su veterinari skeptični prema mopsovima
Britanska veterinarska udruga (BVA), koja predstavlja veterinare diljem Ujedinjenog Kraljevstva, u boljoj je poziciji kada se treba progovoriti o takvim problemima.
Svojim izjavama o praksama uzgoja i kupnje brahicefalnih pasa izrazili su kako taj trend predstavlja zabrinutost za zdravlje i dobrobit pasa.
“Rast popularnosti ovih pasa povećao je patnju životinja i rezultirao lošim kućnim ljubimcima za vlasnike, stoga snažno potičemo ljude da razmisle o odabiru zdravije pasmine ili križanaca.” Sean Wensley, predsjednik BVA, rekao je za The Guardian.
Za pse mješance kažu da su puno zdraviji od čistokrvnih pasa.
Tu tvrdnju opovrgavaju uzgajivači pasa – no studija iz 2013. ubacuje neke prijeko potrebne podatke u argument uzgajivača koji je iskrivljen strašću i profitom.
Koristeći medicinsku dokumentaciju više od 27.000 pasa, i uspoređujući učestalost 24 genetska poremećaja kod mješovitih i čistokrvnih pasa, znanstvenici su otkrili da je čak 10 od ta 24 genetska poremećaja bilo značajno učestalije kod čistokrvnih pasa, a samo je jedan od tih poremećaja bio češći u mješanaca.
Za ostale poremećaje učestalost je bila prilično ujednačena u obje skupine.
Smiješan izgled, nimalo smiješni problemi
Zašto je ovaj određeni skup fizičkih osobina postao toliko popularan kod pasa? A i kod mačaka?
Sjećate se senzacije Grumpy Cat?
Ona je mačka s dvarfizmom, tj. patuljasta mačka. Zbog toga ima podgriz koji uzrokuje njezino ikonično mrštenje.
Ako pogledate Bored Panda popis najpoznatijih mački interneta, mnoge od njih imaju invaliditet ili genetske mutacije kao što su oštećenje vida (Honey Bee), rascjep nepca (Lazarus, vampirska mačka) i heterokromija (Fukumaru).
Međutim, postoji velika razlika između voljenja životinje s genetskom mutacijom i namjernog stvaranja genetske mutacije ili podržavanja industrije koja to čini.
Kod domaćih kućnih ljubimaca, sve se više fetišiziraju “čudni”. Ružno je slatko, a deformirano – jedinstveno.
Na prvu, to je nevjerojatno progresivna promjena stava – zamislite kada bi ljudi na isti način priznavali, pa čak i poštovali, različitost među svojom vrstom.
Nedosljednost je ogromna kada je riječ o našim stavovima prema ljudima i neljudskim životinjima. Više o toj vrsti kognitivne disonance ispričao je filozof Dale Jamieson.
Ako želiš psa – udomi neko malo čudo kojem ćeš uljepšati život! Mopsove i ostale spljoštene njuške ostavi onima koji moraju ispasirati psa uz torbicu.