Odlazak na fakultet velika je odluka, no unatoč svim žrtvama i izdacima koje podrazumijeva, činjenica je da čak 90 posto maturanata planira upisati fakultet.
Kako pokazuju statistički podaci, u Hrvatskoj gotovo svi završavaju srednju školu (svi učenici koji završe osnovu upišu srednju, a od njih 97% stekne SSS). Nadalje, više od 90 posto onih koji steknu srednju stručnu spremu poslije toga upiše fakultet.
\\folder\vezani_članak
Tijekom 2013. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prvu godinu fakulteta upisalo je nešto više od 31 000 mladih. Pred sam Drugi svjetski rat, 1939. godine, u cijeloj Hrvatskoj bilo je tek nešto više od 7000 studenata, a 2014. godine u Hrvatskoj je studiralo 162 000 mladih. I ove godine u Hrvatskoj će više od 25 000 brucoša sjesti u predavaonice po prvi put.
No, hoće li se svi tog perioda života sjećati u pozitivnome svjetlu? Zasigurno neće, štoviše, neki će tijekom studija shvatiti da su pogriješili upisom na fakultet.
O razlozima zašto žale odluku da upišu fakultet, govori petero mladih.
Bolja kvaliteta na lokalnom koledžu nego na akademiji u Londonu
28-godišnji Aaron Liam Singh studirao je na Akademiji suvremene glazbe. "Htio sam otići iz rodnoga grada pa je fakultet bio najbolja dostupna opcija", kaže. No, problemi su za njega počeli odmah, piše Metro.
Kako kaže, nisu mogli zadržati predavače dulje od tri mjeseca, nije bilo komunikacija između odjela, a sa starijim predavačima su samo povremeno održavali sastanke kako bi se požalili na probleme i kvalitetu studija na fakultetu.
"Kvaliteta predavanja na koledžu koji sam prije pohađao bila je bolja, a bio je besplatan. Imam osjećaj da su nam prodali 'Mickey Mouse diplomu', da su nam uglavnom prodali laž", govori.
Osim toga, nije bilo opcije studentskog smještaja što je utjecalo na njegovo studiranje. U retrospektivi, smatra da bi bilo bolje da je štedio novac do trenutka u kojemu bi bio 100 posto siguran da želi studirati. "Nema smisla imati dug od 60 tisuća funti zbog školovanja u Londonu, za nešto što misliš da će biti dobro. Mislim da je pogrešno tjerati osobu u tim godinama da odluči čime će se baviti do kraja života", smatra.
200 odbijenica nakon diplome
28-godišnja Arietta Knežević nikad nije planirala ići na fakultet. Sa 18 godina preselila je u Dominikansku republiku kako bi pobjegla od loše obiteljske situacije. Ondje je zatrudnjela, no do poroda se ipak vratila u Veliku Britaniju, nakon čega se borila s pronalaženjem posla. Zbog toga se odlučila okrenuti obrazovanju. Upisala je studij političkih znanosti i međunarodnih odnosa 2017. godine.
"Do druge godine shvatila sam da sam pogriješila. Fokusirala sam se na to da studiram nešto na sveučilištu, bez razmišljanja o krajnjem cilju. Nisam željela raditi u politici, a nisam znala što bih s diplomom političkih znanosti, no bilo je prekasno za promjenu", kaže Arietta.
Kaže da sad ipak ima odličan posao u odnosima s javnošću, a izdala je i knjigu. Nakon diplome, međutim, stvari nisu išle lako. Tijekom devet mjeseci nakon diplome, uslijedile su odbijenice i to otprilike njih 200. Kako kaže, mnogi se diplomci nađu na nezavidnoj poziciji nakon diplome jer su prekvalificirani za uslužne poslove, a nemaju dovoljno iskustva za "ozbiljnije" pozicije.
"Iskreno mi je žao što nisam promislila više. Umjesto pogrešne ideje da ti fakultet osigurava dobru karijeru i budućnost više radila na izgradnji karijere koju sam željela", zaključuje.
"Studij je bio bacanje novca"
Nakon što je završila dodiplomski studij engleskog jezika i književnosti i diplomski studij novinarstva, Charlotte Colombo smatra da su sveučilišta "preskupa, prekapacitirana i ne pomažu u realnome svijetu."
24-godišnja Charlotte radi kao novinarka, ali kaže da je više naučila kao freelancerica i u suradnji s urednicima nego tijekom studija. Dodaje i da je diplomski studij bio bacanje novca jer je sve što su učili bilo zastarjelo.
I ona smatra da je dio problema činjenica da sa 17 ili 18 godina trebaš odlučiti čime ćeš se baviti. "Nisam znala što ću pa sam upisala studij koji mi zapravo uopće nije koristio", kaže. "Smatram da je obrazovanje univerzalno pravo i da ga ne bi trebali plaćati", govori.
27-godišnji grafički dizajner Smitesh Mistry kaže da je sam naučio mnogo više no što je naučio tijekom obrazovanja na studiju produkt-dizajna na Sveučilištu Brunel u Londonu.
"Pohađanje fakulteta bilo je više vezano uz pružanje određenih alata studentima, ali nisu nas zapravo naučili kako da ih koristimo", tvrdi. "Mnogo korisnih vještina svladao sam online pomoću platformi poput Skillshare-a", dodaje.
Smitesh nije živio stereotipnim razvratnim životom studenta, ali je ipak stekao samopouzdanje i poguralo ga da dospije gdje je danas. No, i dalje misli da je više i korisnije znanje mogao steći na internetu te da će na boljoj poziciji mogao naći i prije.
Upravo je ovo i napravio kad je nakon diplome "zaglavio" na poslu u kino-centru. Počeo je zvati lokalne agencije i provjeravati imaju li otvorenih volonterskih pozicija na kojima bi mogao stjecati iskustvo.
Paralelno je otkrio Skillshare pomoću kojega je učio grafički dizajn. "Svaki dan nakon posla gledao sam lekcije i predavanja kako bih usavršio svoje vještine i znanja, ali ovi su mi projekti poslužili i za stvaranje portfolia. Vještine koje sam naučio nakon fakulteta, osigurale su mi posao kojim se otad bavim", dodaje za kraj.
izvor: metro.co.uk.
