Säntis je izvorno bio trajekt koji je vozio putnike oko Bodenskog jezera. Radio je 40 godina, a mogao je provoziti do 400 putnika odjednom. Ipak, nakon nepromišljene odluke da se motori prebace s ugljena na naftu te ekonomske krize u tom području, odlučili su potopiti brod.
Swiss Lake Constance Shipping Company, tadašnji vlasnik broda, otplovio je Säntisom do sredine jezera, te ga potonuo na dubinu od 210 m.
Tamo je ležao, uglavnom zaboravljen, sve dok podvodno istraživanje 2013. nije otkrilo lokaciju olupine. Brod je tada kupila Udruga za spašavanje brodova Romanshorn i pokrenuti su planovi za njegovo vraćanje na površinu.
Brod je nazvan „Titanikom Alpa“ zbog tehničkih sličnosti između dva plovila i zbog toga što mu je stražnji kraj izvirivao iz vode dok je tonuo. Säntis je također mnogo stariji od Titanika i bio je u upotrebi 20 godina prije nego što je slavni brod potonuo. Za razliku od Titanika, Säntis će ponovno ugledati svjetlo dana nakon što su švicarske vlasti dale dozvolu Udruzi za spašavanje brodova da ga podigne sljedećeg mjeseca, prenosi nam LADBible.
Silvan Paganini, predsjednik udruge, objasnio je sličnosti između ova dva broda, objasnio je „Tro-cilindrični parni motor vrlo je rijedak, pa je to jedna od sličnosti s tehničkog aspekta. Zatim, kako je brod potonuo, potonuo je preko pramca isto kao i Titanik.
Paganini je dodao kako je brod u jako dobrom stanju, a s obzirom da je riječ o slatkovodnom jezeru i dubini od 210 metara, brod je, zbog manjka svijetla i kisika, dobro očuvan. „Još uvijek možete vidjeti boju na bočnoj strani i pročitati slova na brodu.“
Velika kriza 1933., natjerala je tadašnje vlasnike da brod rastave na dijelove, na primjer cijeli je drveni pod palube uklonjen kako bi se drvo moglo koristiti za ogrjev. Također su neka od brodskih vrata pronađena u podrumima lokalnih sela.
Nakon impresivnih napore prikupljanja sredstava, koji su osigurali više od 200.000 švicarskih franaka (£182.000), brod je sada spreman ponovno se pojaviti na površini.
Säntis će potom biti obnovljen u obližnjem brodogradilištu Romanshorn, gdje je prethodno renoviran 1898. godine. Paganini je zaključio „Želimo javnosti predstaviti ono što imamo ovdje, kakav spomenik naših prethodnika imamo. To je glavni cilj.“.
