Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskog jezika iz Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru objavila je na svom Facebook profilu otvoreno pismo koje se brzo proširilo društvenim mrežama.
Profesorica se u svom dirljivom statusu osvrnula da učenike iz Vukovara kojima država ne organizira putovanja po Hrvatskoj, dok učenicima iz drugih dijelova Hrvatske to omogućava.
Njezin status koji je dosad podijelilo više od tisuću ljudi prenosimo u cijelosti.
'Poštovani!
Za početak, znate li da je Vukovar udaljen od Osijeka 35,48 km, od Zagreba 293 km, od Rijeke 451 km, od Poreča 539 km, od Splita 699 km, od Dubrovnika 1077 km?
Znate?
Lijepo.
A znate li koliko prijevoznici traže za organizirani prijevoz iz Vukovara prema određenim destinacijama? Onako, 7 ili 8 kuna po kilometru.
Znate?
Lijepo.
A znate li koliko prijevoznici traže za organizirani prijevoz iz Vukovara prema određenim destinacijama? Onako, 7 ili 8 kuna po kilometru.
Nije ovo pismo protiv cijena prijevoznika.
Ovo je pismo samo znatiželjno.
U sklopu projekta 'Posjet učenika osmih razreda Vukovaru' tijekom školske godine 2016./2017., Vukovar je posjetilo 36 831 učenika i pratitelja iz 839 hrvatskih osnovnih škola, izvijestili su iz Javne ustanove 'Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar'.
To je vrlo rijedak podatak koji sam našla na .
Ponavljam, skoro 37 000 učenika.
Za sve njih, država je osigurala plaćen prijevoz, smještaj, hranu i obilazak Vukovara uz stručno vodstvo.
I neka je.
Ovom se Gradu trebaju pokloniti svi.
Pokloniti se njegovoj prošlosti, njegovoj krvi i njegovim bolima.
U čemu je onda problem?
U Vukovaru, mojom grubom procjenom, ima oko 3 000 učenika, u 6 osnovnih i 4 srednje škole.
3000.
I da se nitko, nikada, nije sjetio i pomislio na tu djecu. Školsku djecu.
Djecu koja Vukovar žive 365 dana u godini.
Djecu koja promatraju svoje prijatelje iz cijele Hrvatske kako dolaze, putuju, uče o miru.
Djecu koja hodaju ulicama Vukovara.
A isti su.
U svojim željama, potrebama, frizurama, sendvičima i išaranim ruksacima.
Potpuno isti.
Ovo je pismo samo znatiželjno.
U sklopu projekta 'Posjet učenika osmih razreda Vukovaru' tijekom školske godine 2016./2017., Vukovar je posjetilo 36 831 učenika i pratitelja iz 839 hrvatskih osnovnih škola, izvijestili su iz Javne ustanove 'Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar'.
To je vrlo rijedak podatak koji sam našla na .
Ponavljam, skoro 37 000 učenika.
Za sve njih, država je osigurala plaćen prijevoz, smještaj, hranu i obilazak Vukovara uz stručno vodstvo.
I neka je.
Ovom se Gradu trebaju pokloniti svi.
Pokloniti se njegovoj prošlosti, njegovoj krvi i njegovim bolima.
U čemu je onda problem?
U Vukovaru, mojom grubom procjenom, ima oko 3 000 učenika, u 6 osnovnih i 4 srednje škole.
3000.
I da se nitko, nikada, nije sjetio i pomislio na tu djecu. Školsku djecu.
Djecu koja Vukovar žive 365 dana u godini.
Djecu koja promatraju svoje prijatelje iz cijele Hrvatske kako dolaze, putuju, uče o miru.
Djecu koja hodaju ulicama Vukovara.
A isti su.
U svojim željama, potrebama, frizurama, sendvičima i išaranim ruksacima.
Potpuno isti.
Je li, ikada, bilo tko od vas pomislio kako bi bilo lijepo i ljudski da ista ta država osigura djeci Vukovara da upoznaju svoju domovinu? Da odu do Zagorja, Istre, Dalmacije. Upravo na onoliko dana na koliko se njihovi prijatelji slijevaju u Vukovar.
Ima domovina što pružiti Vukovaru.
Ima što dati.
I ljepotu i dobrotu.
Jednom godišnje, ponavljam, jednom godišnje osmislite za ovu mladost putovanja. Otvorite im , pokažite im da ih država voli.
Odvedite ih, jednom godišnje, u Osijek u kazalište, u Slavonski Brod na korzo, u Zagreb na Advent, u Krapinu u muzej. Provedite ih Putevima glagoljaša, neka i oni, zajedno, dodirnu prst Grgura Ninskog, pokažite im dubrovačke zidine
Jer, ako sada, nakon ove računice kažete da se to ne može, nikada mi više - nitko od prošlih, sadašnjih ni budućih vladara - nemojte govoriti o ljubavi prema Vukovaru.
Ima domovina što pružiti Vukovaru.
Ima što dati.
I ljepotu i dobrotu.
Jednom godišnje, ponavljam, jednom godišnje osmislite za ovu mladost putovanja. Otvorite im , pokažite im da ih država voli.
Odvedite ih, jednom godišnje, u Osijek u kazalište, u Slavonski Brod na korzo, u Zagreb na Advent, u Krapinu u muzej. Provedite ih Putevima glagoljaša, neka i oni, zajedno, dodirnu prst Grgura Ninskog, pokažite im dubrovačke zidine
Jer, ako sada, nakon ove računice kažete da se to ne može, nikada mi više - nitko od prošlih, sadašnjih ni budućih vladara - nemojte govoriti o ljubavi prema Vukovaru.
Djecu morate voljeti.
Jednako.
Ovako su na jednoj strani djeca Vukovara, a na drugoj djeca Republike Hrvatske', napisala je razočarana profesorica koja se nada da će se situacija u njezinoj školi uskoro promijeniti, a učenici dobiti priliku putovati po Hrvatskoj, baš kao i njihovi vršnjaci iz drugih gradova.
Jednako.
Ovako su na jednoj strani djeca Vukovara, a na drugoj djeca Republike Hrvatske', napisala je razočarana profesorica koja se nada da će se situacija u njezinoj školi uskoro promijeniti, a učenici dobiti priliku putovati po Hrvatskoj, baš kao i njihovi vršnjaci iz drugih gradova.
Foto: Facebook/Unsplash
D.Š.
Pročitaj još:
Među najboljima smo u Europi – pogledaj koliko stranih jezika zna svaki hrvatski srednjoškolac
