HELP! 'Ne izlazim iz kuće jer me strah... Imam napadaje panike... Nitko me ne shvaća ozbiljno'

Budući da je potražila pomoć, mi smo ju osigurali – zatražili smo stručni komentar psihologinja s Hrabrog telefona jer su njihovi savjeti zlata vrijedni i mogu poslužiti svima koji su se našli u sličnoj situaciji.

\\Tri priče koje morate vidjeti Hmm… Prolaznike zbunio prizor u garaži bolnice Sveti Duh: "Koja je priča s ovim automobilima?" Jeste vi razmišljali o tome? Posjetili Hrvatsku, a jedna navika Hrvata zapela im je za oko Jeste li znali? Podigli crijep i otkrili da imaju nepozvane goste, gledatelji poručili: "Ne smijete to raditi!"

Pozdrav ekipa. Naime već se neko vrijeme osjećam užasno depresivno i svjesna sam toga. Ne izlazim iz kuće jer me strah da mi se nešto ne dogodi, odustala sam od svih svojih hobija (bavila sam se plesom, gimnastikom....), glava mi je puna svega i svaku večer plačem. Razmišljala sam čak i o povrijeđivanju jer jednostavno ne vidim izlaz iz nekih situacija, iako znam da ih ima. Ne volim ići u školu jer imam često napadaje panike i jednostavno se počnem gušiti i toga se, također, previše plašim, da ne reagiram na neke stvari pogrešno. Roditelji mi žive odvojeno, no nisu rastavljeni nego je tata otišao zbog posla, a s mamom ne mogu pričati o problemima jer me ne shvaća ozbiljno ili ponekad jednostavno ne sluša ili nema vremena. Tako da je mene jednostavno više sram ili tako nešto uopće pričat s njom jer imam osjećaj da bi mi rekla da neka ne budem glupa, da mi se čini, ovo ono... A sad, razmišljala sam o tome da posjetim psihologa jer ja više sama sa sobom ne mogu doći na kraj. Sve to traje već neko vrijeme, oko pola godine, i stalno sam bolesna i ne mogu jesti, problemi sa srcem, disanjem i polako me već i to izluđuje u glavi. Kako da kažem/predložim mami da me pošalje nekamo kod psihologa na razgovor? Bojim se njezine reakcije jer nemamo baš neki odnos. Molim vas, svaki savjet bi mi puno značio. Imam 17 godina. Hvala unaprijed

ODGOVOR HRABROG TELEFONA:

Draga djevojko,

hvala ti na javljanju i ukazanom povjerenju. Čitajući tvoj upit stekla sam dojam da si zrela i savjesna djevojka koja promišlja o svojim osjećajima te da si spremna potražiti pomoć onda kada ti je teško, za što bih te voljela pohvaliti. Kažeš da se u posljednje vrijeme osjećaš depresivno, da si odustala od svojih hobija te da svaku večer plačeš. Također, kažeš da ne voliš ići u školu jer imaš napadaje panike. Ako sam dobro shvatila, tvoj tata nije tu, dok imaš dojam da s mamom ne možeš otvoreno razgovarati o stvarima koje te muče jer misliš da će umanjiti tvoje brige. Zbog teškoća koje ti se u posljednje vrijeme javljaju, razmišljaš o tome da posjetiš psihologa, no nisi sigurna kako bi to predložila mami i kako bi ona reagirala na to. Napisala si i da razmišljaš o samoozljeđivanju što me zaista zabrinulo.

Puno pozdrava ti šalje,

tvoj Hrabri telefon