Budiš li se usred noći vrišteći? Imaš li i ti noćne more dok spavaš, a tijekom dana imaš osjećaj kao da te netko prati? Razmisli malo. Sve je počelo onoga dana kada si nosio ovjeriti papir... u studentsku referadu.
Misliš da to iskustvo ne može biti toliko strašno? U tom slučaju, ili nikada nisi bio u referadi, ili si imao toliko grozno iskustvo da ti je mozak potisnuo traumu.
Stajanje u redu pred referadom je slično kao kad sjediš u čekaonici kod zubara. Čuješ zvukove, jauke, a ponekad i zapomaganje. Čak i kad ne čuješ ništa, svejedno osjetiš da se osoba unutra muči. Tiha patnja je najgora vrsta patnje.
Zapravo, najgore od svega je što znaš da isto čeka i tebe.
Kad te neizvjesnost izjeda
Još ako je unutra kolega kojeg znaš, koji te potpisuje na predavanjima… Znaš da proživljava najgore iskustvo u svojem životu, a ne možeš mu pomoći. Valjda se tako nekako osjećaju muževi koji čuju svoje žene kako vrište dok rađaju. Iskreno ih žale, ali ne žele biti na njihovom mjestu. Samo što oni nikada ni ne budu u takvoj situaciji, a ti znaš da ćeš za nekoliko trenutaka ipak morati ući.
Zamislimo situaciju. Trebaš potvrdu o studiranju jer želiš izraditi studentski pokaz za javni prijevoz. Stojiš cijelu minutu ispred vrata, razmišljaš o životu koji, nakon što ovjeriš papir za pokaz, više nikada neće biti isti. Razmišljaš o bezbrižnom djetinjstvu i kako su tvoji roditelji izbjegavali spominjati ti studentsku referadu kako ne bi imao ružne snove. Razmišljaš o svojoj budućoj djeci koja će jednoga dana biti na tvojem mjestu, suočeni s tetama u referadi koje još nisu popile jutarnju kavu, a ti nećeš biti tu da ih zaštitiš.
Budimo iskreni, čak i da jesi tu, svejedno ih ne bi zaštitio jer, kad se radi o referadi, svatko spašava svoju glavu.
Kill them with kindness
Petra je hrabra studentica ratnica koja je s nama odlučila podijeliti svoje iskustvo i naučiti nas kako se odnositi prema tetama u referadi.
„Najgore mi je bilo kada su mi na prvoj godini uništile indeks, odnosno napisale su mi krivi smjer pa su njega prepravile korektorom i napisale ispravni. Bila sam toliko jadna jer sam taj indeks platila i to puno i onda mi još piše krivi smjer, ali prepravljen korektorom, znači užas. No, nakon već nekoliko godina studiranja, više nemam takvih iskustava. Shvatila sam da, na neki način, moraš manipulirati s njima, u smislu da si pristojan i dobar te srdačan, a onda su i one prema tebi“, ispričala nam je kroz suze.
Dobro, nije bilo suza, ali smo sigurni da ih je potiskivala negdje duboko u sebi.
Referada za studente otvorena samo 2 sata dnevno
Ono što Petra zapravo želi reći je da one mogu nanjušiti strah zato ne smiješ pokazati da se bojiš. Dodala je i kako joj je nezgodno radno vrijeme referade jer su za studente otvoreni samo dva sata i to dopodne.
„Trebali bi raditi ili dvokratno u danu, 2 sata ujutro i 2 sata popodne, ili duže u jednom komadu“, priznala je.
Stephany također muči radno vrijeme referade, ali osim toga nema posebnih negativnih iskustava. Ili ih ne želi podijeliti s nama. Ako je tako, razumijemo ju.
„Ma nemam strah od referade. Naporno je, ali nije strašno. Na prošlom faksu je bilo puno gore jer je faks bio manji i često nisu radili kad su trebali pa sam ih znala ‛loviti’ po par dana. Ne sjećam se točno radnog vremena, ali znam da su proizvoljno uzimali pauze i nije ih bilo kad ih je trebalo biti“, rekla je te je još dodala kako je sada na Fakultetu hrvatskih studija i da su tete u referadi jako ljubazne i da sve obave vrlo brzo.
Samo pozitivno?
Još jedna studentica koja ima dobra iskustva s referadom je Ines. Sumnjivo dobra iskustva, ako smijemo primijetiti.
„Meni su tete u mojoj referadi super, nikad problema s njima. Redovno odgovaraju na mailove, uvijek će ti pomoći. Nemam strah od referade niti sam ga ikad imala. Što se tiče mog iskustva, stvarno je pozitivno, nikad problema. A sad naravno da sam čula priče o neugodnim iskustvima s referadom, i uvijek mi je to bilo čudno, ali realno mislim da je to malo i do studenata koji dolaze ispitivati stvarno razne gluposti. Daj prvo malo pročitaj obavijesti i upute pa onda ako baš nije jasno dođi“, veselo nam je ispričala.
Klasični slučaj potiskivanja traume!
Idući puta kada budeš morao u referadu, pokušaj poslušati Petrin savjet i budi najsrdačnija osoba na svijetu, ne smiješ pokazati strah. I obavezno, pazi na radno vrijeme! Ako uđeš izvan radnog vremena sa studentima…
Ne smijemo ni zamišljati što će se dogoditi.
