Ignoriraš i šutiš: znakovi da si pasivno – agresivna osoba

Od pasivne agresivnosti ne mogu pobjeći odrasli, ali ni tinejdžeri. To je pojam koji označava ispoljavanje bijesa prema drugima kroz nedjelovanje ili sabotažu.

\\Tri priče koje morate vidjeti Jeste vi razmišljali o tome? Posjetili Hrvatsku, a jedna navika Hrvata zapela im je za oko Jeste li znali? Podigli crijep i otkrili da imaju nepozvane goste, gledatelji poručili: "Ne smijete to raditi!" Jao... Medvjed ih prestrašio usred šetnje, tatina reakcija možda ih je sve spasila

Lako uočavamo pasivno – agresivno ponašanje kod drugih osoba, ali ga je teže spoznati kod sebe. Zašto je to tako? Zato što pasivna agresivnost oslikava ono što zaista želimo, a nezadovoljstvom i negodovanjem to pokazujemo.

Teško nam je priznati da ponekad imamo takve ispade, osobito kada se radi o odnosu s dečkom ili s prijateljima. Pasivno – agresivno ponašanje može donijeti određene probleme, a što ga prije postanemo svjesni, tim bolje.

Vrijeme je da prestaneš govoriti da ti nije ništa kada te nešto posebno muči jer ovo su drugi znakovi da si pasivno – agresivna:

Pasivno – agresivne osobe imaju naviku zaobilaziti problem umjesto da se suoče s njim direktno u glavu. Premda znaju što bi htjeli, oni to neće direktno tražiti. Primjerice, ako netko kaže kako ide na neki fora tulum, pasivno – agresivna osoba će reći nešto tipa: `Da barem mogu i ja ići`, umjesto ovog: `Postoji li neka šansa da i ja idem s tobom?`. Ovo drugo pitanje je iskrenije te nije popraćeno pasivnom agresivnošću što je ujedno i bolje.

Tretman šutnjom je nešto što nitko ne voli, a to često rade pasivno – agresivne osobe. Davno je psiholog Paul Watzlawick rekao da je `nemoguće ne komunicirati`, a pritom je baš mislio na šutnju. Nečija šutnja može puno reći, primjerice, osoba može biti ljuta, tužna ili razočarana. Osim šutnje tu je i `Nije mi ništa` i `Sve je u redu` kada očigledno ništa nije u redu što je znak pasivne agresivnosti. Psiholozi kažu da je takva šutnja uzrokovana time što je osoba povrijeđena o tome.

Nekada se ljubomora i pasivna agresivnost kombiniraju i tada niknu `komplimenti`. Svi nekada dajemo takve `komplimente`, a da to ni ne kužimo. Zapravo se radi o tome kada nam primjerice prijateljica kaže da ju je dečko odveo na neko fora romantično, naš komentar na sve ispričano je `slatko`. Drugi primjer će možda biti malo jasniji – starija sestra pokazuje prsten koji joj je zaručnik poklonio i jako je sretna zbog toga te pita za mišljenje o prstenu, a tvoj komentar je: `Mislila sam da će kamen biti veći`.

Ljudi će odugovlačiti s ispunjavanjem svojih obaveza te je to često znak pasivne – agresije. Primjerice, kada ti se negdje jako ne želi ići, a obećala si da hoćeš, čekaš do zadnjeg trenutka da pošalješ sms koji će `ispaliti` drugu osobu jer izbjegavaš direktan sukob.

Kada se netko ne želi suočiti direktno s problemima, tada će vjerojatno se stalno žaliti na njih. Jedan časopis je objavio da će se pasivno – agresivne osobe žaliti svima o svojim problemima, osim osobi na koju se to direktno odnosi. Drugima dopuštaju da preuzmu kontrolu nad njihovim životom umjesto da skupe hrabrosti i sami naprave promjenu u svom životu. Stalno kukanje je očiti znak pasivne agresivnosti.

Osim teroriziranja drugih tišinom, ove osobe druge `zlostavljaju` svojim ignoriranjem. Nitko ne kaže da neke stvari i ljude ne treba ignorirati, ali probleme i ono što stvara ljutnju ne treba stavljati pod tepih. Jedna psihologinja tvrdi da je oblik pasivne agresivnosti i gledanje u mobitel dok netko priča jer onda ignoriramo tu osobu. Ignoriranje nečijih poruka i poziva neće drugu osobu naučiti pameti, nego joj treba otvoreno reći zašto smo ljuti.

I.P.