Primjerice, netko vas može uvjeravati da su na ekonomiji samo šminkeri, ekipa s FER-a nije društvena, na Filozofskom samo "filozofiraju" i ne mogu naći posao nakon diplome, studenti KIF-a nose samo trenirke i tenisice…
Stereotipa je mnogo, a među pojedinim studentima čak postoji i animozitet pa će mnogi reći da se ne podnose kolege s FER-a i FFZG-a ili pak strojarstva, a često jedu u istim menzama i uče u istim knjižnicama jer studiraju neposredno jedni kraj drugih.
Neki su studiji samo "tečajevi"?
Jedan od stereotipa kaže da su neki fakulteti toliko lagani da bi se mogli klasificirati kao "tečajevi", a drugi su pak "teški" i zahtjevni i diploma istih podrazumijeva pravi uspjeh, kad je akademsko obrazovanje u pitanju.
Bez obzira koliko vremena prošlo i kolike se generacije školuju na domaćim fakultetima, i dalje se neke odbacuje kao "lagane", a druge veliča kao "teške". No, ima li to smisla i ikakve podloge u realnosti?
Na ovu se temu osvrnula i jedna pratiteljica popularne stranice Ispovesti, uz napomenu da joj ovakva usporedba fakulteta po "težini" ide na živce.
"Zar se fakultet ne upisuje zbog osobnih ambicija i želja, a ne zbog težine? Ja osobno mislim da je svaki fakultet težak na svoj način, te traži određenu požrtvovanost i talente. Svim studentima, ma šta god studirali iz srca želim da što prije završe i debelo se okoriste zbog muke koju su prošli na fakultetu i vremena provedenog na istom!", napisala je u svojoj ispovijesti koja je izazvala brojne komentare čitatelja.
U pokušaju da se uključe u raspravu, neki su se dotaknuli neizbježnog broja stranica koje je potreban za naučiti gradivo pojedinog ispita, na neki način potvrđujući ideju da postoje teži i lakši ispiti, pa time i studiji.
Je li broj stranica knjiga ili skripti za ispit mjerilo?
"Prijateljica je jučer izjavila da je 'kapacitet' jer je spremala ispit iz knjige od 750 stranica. Većina mojih ispita je imala preporučenu literaturu od 1000 pa o tome niti sam ikome pričala niti smatram da je ikoga briga. Samo nas koji smo polagali. Prešutjela sam, nisam je htjela 'spuštati' i praviti neugodnu situaciju", smatra ova čitateljica, u svom brojanju stranica ipak sklona odvagnuti što je zahtjevno, a što ne.
I drugima je mjerilo broj stranica, samo ne knjiga, nego skripti iz kojih uče za ispite.
"Kada samo pogledaš na nekim fakultetima skripte, evo na našem su i skripte po 150-ak strana najmanje, kod nekih jedva 50. Na nekim fakultetima konstantno ponavljaju jedna te ista pitanja dok nas maltretiraju svaki put s novim potpitanjima, džabe i kad naučiš sve ono iz knjige kada izvuče neko tamo 'lijevo' pitanje koje nikada u životu nisi ni čuo, a kamoli promislio o njemu", piše ova čitateljica.
"Postoje lakši i teži, što god netko rekao"
Drugi na istome tragu potvrđuju – da, postoje studiji koje je lakše i oni koje je teže završiti, bez obzira što o tome misle ostali.
"Da, bitno je da te zanima ono što studiraš i onda ti bude lakše to učiti, ali teži i lakši fakulteti postoje, šta god netko rekao. Osobno idem na izuzetno lagani fakultet i visoka ocjena na takvom ne bi trebala imati vrijednost kakvu ima visoka ocjena na nekom teškom fakultetu. Većina koja ovo završi nije pročitala jednu knjigu iz literature, skripte nam se sastoje od maksimalno 10 stranica, ispiti su smiješno lagani. I nije privatni faks", piše ovaj komentator.
"Mrzim kad rodbina počne hvalit' svoje divne pametne kćeri kako su, eto, završile, kako su dobile dobru ocjenu, kako su ovo i ono, a idu na neke bezvezne faksove tipa jezik ili za višu medicinsku sestru… Mene handre sa 500 strana koje moram perfektno znati, plus još dodataka za pismeni dio, plus stvari koje uopće ne pišu u toj knjizi, i nitko da razumije to…", požalila se pak ova čitateljica i sama perpetuirajući ideju da je neke studije ipak lakše završiti no druge te da je nezahvalno uspoređivati uspjeh studenata na različitim studijima.
No, čini se da je svakome inherentno da svoj uspjeh i studij uspoređuje s drugima. Na taj način možda će lakše opravdati neki svoj podbačaj ili neuspjeh ili si pak dodatno osvjetlati obraz u slučaju dobre ocjene ili uspjeha na studiju.
Cijene se ipak neka zanimanja za koja ne trebate diplomu?
Ima i onih koji smatraju da se danas ipak više cijene neka druga zanimanja, za koja vam uopće ne treba diploma pa ne vide smisla u upisivanju bilo kojeg studija.
"Sada su na cijeni neke druge stvari tako da i ako netko upise ovo zbog neke pozicije u društvu, glup je. Danas se najviše cijene pjevač, kozmetičar za manikure i pedikute i influencer", smatra pak ovaj čitatelj.
\\folder\vezani_članak
