Intervjuirao sam najvećeg kolekcionara The Legend of Zelda franšize u Hrvata, kolekcija mu je masivna!

\\Tri priče koje morate vidjeti Zanimljivo rješenje Ovo je balkanski radar! Urnebesni način prijevoza inspirirao odličnu foru Pronađite uljeza Neobičan posjetitelj zgrozio kupce trgovine! Pogledajte tko se sakrio među peciva Reakcije gostiju su sve Konobar u poznatom njujorškom restoranu progovorio na hrvatskom i oduševio sve prisutne

Nedavno je Nintendo slavio obljetnice svojih najpopularnijih franšiza. Pokemon je slavio 25. obljetnicu, Metroid 35., Donkey Kong 40.! A The Legend of Zelda? Ova franšiza je također napunila 35 godina.

Obljetnica Zeldine franšize mi je na jedan vrlo specifičan način privukla pažnju. Prokrastinirajući na Facebooku, uočio sam status poznanika Ante Dujića koji me je uistinu dirnuo na muško-gejmerski način, a njega želim prenijeti u cijelosti.

.

Inače mi je Antiša u jednu ruku poznat kao jedan od rijetkih održavača Hip Hopa u Dalmaciji, točnije Zadru, kao breaker, DJ te voditelj breaking plesnih treninga. U drugu ruku je najjači MacBook čistač i popravljač među mojim Facebook prijateljima čija popularnost je i njega samoga sustigla jer, kako kaže, tražeći jednom prilikom putem Fejs statusa nekoga tko bi mu mogao pomoći oko nekakvih MacBook popravaka, od poznanika je u inboxu dobio broj jednog lika za kojeg je pošiljatelj broja tvrdio da je odličan. Ispostavilo se da je Ante zvao sam sebe. Toliko o tome.

Odlučio sam se javiti Anti iz trećeg razloga, a to je njegova ljubav prema igrama, pogotovo The Legend of Zelda (u daljnjem tekstu: LoZ) franšizi.

Znam da mnogi među nama vole igre, ali pokraj Dujića Ante se to ne bih usudio reći pa čak i da je u pitanju Final Fantasy ili Pokemon. On to STVARNO voli, a mi smo eventualno zaljubljeni. On je svjestan mana i nedostataka franšize, ali je i dalje uz nju, a mi se ne bismo mogli pohvaliti takvim odnosom.

Njegova ljubav prema gamingu je počela prelaziti granice casual gamera pa sada piše i za goodgame.hr.

Javio sam se čovjeku čije ime stoji iznad statusa i pitao ga nekoliko važnih pitanja o njemu i obožavanoj franšizi.

Što inače radiš kada ne gameaš?

U trenutnoj životnoj fazi igranje i skupljanje igara je aktivnost koja slijedi nakon odrađenih ostalih obveza. Zaposlen sam kao komercijalist u jednoj firmi, donedavno sam studirao, a prije uvođenja mjera sam vodio plesnu školu, radio kao d.j., voditelj evenata i sl.

Spomenuo si da misliš da imaš najjaču Legend of Zelda kolekciju na našim područjima, što ona sve obuhvaća?

Ta izjava je bila nadobudna, ali lako moguće i istinita. Moja kolekcija obuhvaća sve igre iz Legend of Zelda serijala (izuzev CD-I igara koje su tamna mrlja u povijesti serijala). Pojedine igre imam u apsolutno svim verzijama dok druge imam samo port, remake i sl. Osim igara, posjedujem gotovo sve limitirane konzole, pojedine figure iz limitiranih setova, te igre koje su van samog serijala ali uključuju likove iz LoZ. Dosta toga imam u nekoliko primjeraka, pošto sam na eBay dražbama ganjao igre s ambalažama. E da… imam i par knjiga i većinu mangi, na njemačkom… Wunderbar.

Pogledajte dio Antine kolekcije u galeriji!

Koji ti je najdraži komad u kolekciji?

Mislim da nemam najdraži komad. Dosta njih ima svoju priču, ali ne bih nijedan izdvajao.

Za koji bi rekao da je “najluđi” komad kolekcije?

Najluđi komad zasad još nije u mom vlasništvu. Ali je kad-tad u planu imati repliku Master Sword-a i Hylian Shielda na zidu. Pod replikom mislim na pravo oružje.

.

Zasad ”najluđi” komad kolekcije bi bila tetovaža na lijevoj podlaktici. Ipak osoba u Hrvatskoj treba biti luda da stavi nešto iz Zelde umjesto grb Hajduka ili Dinama.

Od zanimljivih stvari valja istaknuti pravu Ocarina koju se može svirati, a dizajnirana je kao istoimeni instrument iz Ocarina of Time. Također je i bitan moj stari crni MacBook iz 2007. kojeg sam otkupio od poznatog DJ Chilla i sredio da izgleda kao limitirani 3DS napravljen povodom 25. obljetnice serijala. Slika tog laptopa je bila objavljena na Zelda Informer stranici. Nažalost isti je korišten u noćnim klubovima pa je u raspadu. Ako ništa drugo, s njega se puštao kvalitetan hip hop i r’n’b.

.

Što ti je bilo najteže za nabaviti?

Moram priznati da sam imao sreće. Dosta naslova koje je jako teško nabaviti sam dobio tako da sam otkupio od poznanika ili ih kupovao kako su izlazili. Mali dio preko njuškala, a jako puno preko eBaya.

Jedno vrijeme sam imao upaljene alarme kad koje dražbe završavaju. Bidao bi istovremeno na 10-tak dražbi i jako dobro me išlo. Taktike su mi bile toliko dobre da se pretvorilo u problem. Previše toga je kupljeno, a nisam ništa želio prodavati. Težina je zapravo ovisila o tome koliko dobro želiš proći. A sebi sam zadao težak cilj ograničavanjem budžeta. Ipak nisam imao neke prihode, a želja je bila jaka. Iz tog razloga možda je najteže bilo nabaviti limitirani 3DS povodom 25. obljetnice serijala. Proizvedeno je samo 15.000 komada. Na kraju sam ubo dva komada za jako male novce u odličnom stanju. Sad vrijede duplo ili trostruko.

Kada zbrojiš sveukupno, koliko si love uložio u sve to kroz godine?

Teško pitanje… neki naslovi su bili novi po tržišnoj cijeni a neki jeftiniji pošto su naknadno polovni kupovani. S druge strane, ima i naslova koji su bili skuplji kad sam ih kupovao 15-20 godina nakon što su izašli. Trenutna vrijednost kolekcije je možda i više od 30.000 kn (ako računamo samo LoZ) ovisno na temelju kojih izvora procjenjujemo. Nekim predmetima je cijena rasla, a nekima padala. Uloženo je vjerojatno manje od toga. Prva LoZ je kupljena 1998. tako da teško je sjetiti se cijena svih naslova koji su kupljeni u zadnjih 23 godine.

Najdraža igra od svih Zeldinih legendi?

Ocarina of time. Definitivno. Istina da je to prva igra iz serijala koju sam odigrao od početka do kraja, ali uz onu subjektivnu notu, igra ne samo da je i objektivno najbolja u serijalu, nego i najbolja igra u povijesti po mnogim izvorima. Na Metascoreu je i dalje jedina igra koja je ostvarila 99/100 ocjenu. Taj rezultat će teško ikada biti skinut radi samog napretka industrije. OoT kad je izašla 1998. bila je skoro savršena za ono vrijeme. Ipak je to bio period s puno loših tranzicija u 3D. Grafika LoZ je bila na granici mogućnosti ondašnjih konzola, kontrole revolucionarne (prva sa z-targeting mehanikom iliti ga zaključavanje fokusa na protivnika za vrijeme borbe), likovi zanimljivi, a svijet konzistentan. Priča je bila poprilično duga, a likovi, lokacije i nadasve fenomenalna glazba su bili razlog zašto bi te progutao Hyrule. Protivnici i razne mehanike koje su korištene su bile odlične, tona sidequestova, masu toga za skupljati, a napredak kroz igru je bio prirodan i logičan. Primjerice: ogromna stijena blokira prolaz, ali ima pukotinu na sebi – odmah ti je jasno da u trenutku kad skupiš bombe ćeš moći napredovati. Igra je jednostavno bila kvalitetna. Na njoj je odmah bilo vidljivo da je uloženo i znanja i truda. Ipak je trebalo prijeći s top-down 2D na 3D igru. Niti malo lagan zadatak, ali savršeno odrađen.

Zašto je po tebi ta franšiza toliko popularna?

Nintendo je sinonim za kvalitetne igre, a LoZ je šlag na vrhu torte. Kada kupiš igru iz LoZ serijala, neovisno na kojoj Nintendo konzolu, znaš da si kupio gotovi dorađeni proizvod. Igru koja će biti zanimljiva, simpatična, pomalo izazovna i koju ćeš rado upaliti i deset, dvadeset, trideset godina nakon. Više-manje sve igre imaju ocjenu iznad 90/100 na Metascoreu a serijal je evo 35 godina star. To ipak nešto govori.

Što očekuješ od Breath of the Wild drugog dijela? Disclaimer za one koji ne znaju, radi se o trenutno najiščekivanijem nastavku franšize.

BotW u zadnjih 5 godina spada među 2 najbolje igre koje su izašle (izjednačena s Red Dead Redemption 2 – 97/100 Metascore). Igra je razbila određene konvencije koje je ustanovila LoZ franšiza i dokazala da i LoZ može funkcionirati u full open world formatu bez limitacija kretanja. Koliko god to bilo pozitivno, meni osobno je to najveća mana navedene igre. Draži format mi je onaj korišten u Ocarina of Time, Winda Waker, Twilight Princess i sl. gdje si bio limitiran napretkom i postepeno otkrivao svijet. Linearnost može biti limitacija, ali ujedno i kvalitetan alat za gameplay i storytelling. Volio bih da se upravo to vrati u nastavku. Malo manje izbora, i više ograničenja. Manje oružja koja su usputna, a više onih koji otvaraju mogućnosti. Želimo nazad hookshoot!!! Više pravih dungeona, a manje kratkih shrinea. Smatram da bi balans bio najbolje rješenje. Skyward Sword je primjer jednog vizualnog kompromisa. Uzeti su elementi cell shading stila iz Wind Wakera i kombinirani s realizmom Twilight Princess. Rezultat je bio toliko dobar da je bez puno izmjena prenesen i na BotW.

Jesi igrao sve dijelove pa čak i Zelda II: The Adventure of Link i The Legend of Zelda: Spirit Tracks? Disclaimer za one koji ne znaju, radi se o najlošijim naslovima prema riječima struke i obožavatelja.

Zelda II sam igrao kao port na Game Boy Advance i moram priznati da ju nisam prešao. Bilo je to prije par godina, i jednostavno mi je omjer težine i zabave naginjao u krivom smjeru, a puno više drugih naslova je čekalo red. Unatoč tome smatram da je igra bila odlična za svoje vrijeme, no definitivno mi je drago što je bila ”slijepa ulica”, te su brzo odustali od sidescroling RPG-a.

Spirit Tracks, iako pomalo djeluje kao spinoff, je i dalje odličan LoZ naslov. Glazba prije svega je plus, a Link kao vlakovođa zanimljiv koncept. Smatram da su toon Link naslovi puno kvalitetniji, nego im ljudi pripisuju.

Ostale igre mislim da sam sve igrao i rijetko koju nisam završio. Osim naravno CD-I. Dobar dio igri sam prešao i više puta na različitim konzolama kako su izlazili remakeovi, remasteri ili portovi.

Kako bi u 10 riječi objasnio nekome čitav Legend of Zelda timeline?

Za***ali smo u početku pa se pravimo da postoji timeline.

Jesi gledao LoZ televizijsku seriju?

Znam da postoji, ali se pravim da ne postoji radi neslavnog ”Well excuse me, princess!”. Malo jesam ali sad možda ipak pogledam od početka do kraja.

.

Ubrzo nakon toga nam se Ante nestrpljivo javio sa sljedećom nadopunom, bacio je oko na seriju.

Nakon sto sam ti poslao ovaj odgovor sam ipak pogledao kompletnu seriju. Vrišti ljuti prijelaz osamdesetih na devedesete. Link je povremeno uspješni švaler i odličan ratnik, a Zelda je vjerojatno naj-hot verzija iste. Koncept je kao i sve crtane serije tog doba, sve se završi u jednoj epizodu i nema neke radnje.

Kada jednom budeš imao djecu hoće ti se kćer zvati Zelda? (Zelda Dujić je totalno legit)

Pokojni Robin Williams je nazvao svoju kćerku po princezi i prenio na nju ljubav prema franšizi. I smatram da je to jako lijepa stvar. S obzirom na to da se ne namjeravam odseliti, mislim da moju djecu čekaju ipak malo ”rvackija” imena. No nikad ne reci nikad. Tko zna što će proći kroz glavu u tom trenutku. Možda bi prije sinu dao ime Link. Samo iz razloga da mogu reći: “LINK! WAKE UP!!!”