Bilješke o piscu:
Ivan Goran Kovačić (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. – okolica Vrbnice, kotar Foča, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici.
Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Goranove proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.
Tema:
Potlačeni položaj seljaka
Osnovna misao:
Izdajstvo i tlačenje uvijek se na kraju mora platiti
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Odnos veleposjednika i seljaka, iskorištavanje i varanje seljaka, izdaja u vlastitim redovima, pobuna seljaka protiv nepravde.
Kompozicija fabule:
Uvod: Upoznajemo likove.
Zaplet: Dolazak gospodina Klara i početak tlačenja seljaka.
Vrhunac: Ivan Tuča mora ubiti svoju kuju Buru koju je ranio Miha.
Rasplet: Ivan Tuča ubija Mihu Rabara.
Završetak: Tlačenje seljaka prestaje.
Kratki sadržaj:
U mirnom selu saznalo se da je veleidustrijalac Klar kupio dvorac. Načelnik je uvjeravao seljake da će svi imati zarade od njegovog dolaska. Odmah po dolasku Klar je pokazao svoju crnu stranu. Trebalo mu je malo vremena da ga svi zamrze. Kupio je veliki posjed oko dvorca i donesao stotine zečeve i srna i organizirao lovište. Lovopazitelj Miho je ubijao pse i mačke koje bi se našle na polju. Kako je vrijeme prolazilo, Miho je počeo ubijati i ljude i sve više pakostio seljacima. U zimu odlučiše seljaci da mu sude. Po njega su krenuli Ivan i Toma i ubili ga. Ostavili su ga tamo da ga vuci pojedu, da snijeg pokrije tragove. Čizme su mu izuli da se sjaje na čistini.
Prepričana epizoda:
Miha se bezglasno srušio kad je iz šume planula puška. Pao je mrtav. Tuča i Levar odvukli su ga na čistinu. Iz šikare su se čuli vukovi. Izuli su mu čizme i usadili ih u snijeg. Ove čizme neće više nikoga gaziti. Veselo su zaplesale pahuljice i zavijali vjetar i vukovi. Tuča i Levar mirno su otišli kući. Došao je kraj ugnjetavaču i tlačitelju.
Analiza likova
Miha Rabar služi Klaru kao lovopazitelj. “Vjeran kao pseto, žustar kao mačka, mudar kao lija”. Miha se šepuri među seljacima “u zelenom odijelu, s izvezenim hrastovim lišćem na ovratniku i koštanim pucetima”. Jednom je i on bio kao i svi drugi seljani, a sada se okrenuo protiv njih, ubija im pse i mačke i služi gospodaru veleposjedniku. “Seljak si kao i mi, gladovao si i oskudijevao s nama, išao si u šumsku štetu, kada te prazan želudac natjerao.” Seljaci su ga zamrzili i prozvali “nosorezac, kučkoder, njuškorezac, mačkoder”. Ubio je Tučinu Buru, strpao Tuču u zatvor, nastrijelio Tomu Levara, skrivio Lenčevu smrt, poubijao pse i mačke za sramnu nagradu i seljaci su odlučili suditi mu za sva nedjela. Ubio ga je Ivan Tuča.
Ivan Tuča je trajno neveseo i natmuren zbog zlostavljanja seljana od strane gospode i njihovog sluge Mihe. Jako je volio svoju kuju Buru, koju mu je Miha divljački ranio. Odlučio je osvetiti svu nepravdu i zlo koje je Miha nanio seljanima.
