O piscu:
Ivan Gundulić rodio se 1589. godine u Dubrovniku, gdje je i umro 1638. godine. Bio je član jedne od najstarijih i najuglednijih vlastelinskih obitelji u Dubrovniku. Školovao se isključivo u svojem rodnom gradu, tj. u Dubrovniku, jer su u to vrijeme u Dubrovniku počeli djelovati isusovci, koji su bili borbeni nosioci ideja katoličke obnove. Obavljao je različite dužnosti u državnoj upravi, i to kao član Velikog vijeća, Vijeća umoljenih (senat) i Malog vijeća (vlada). Književnim radom Gundulić se bavio tijekom cijelog života. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih književnih ostvarenja, u zrelim se godinama priklonio “ozrelijim” temama i problemima. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvažnija dijela: Dubravka (1628.) – pastirska drama, Suze sina razmetnoga (1621.) – refleksivna poema, te Osman (1621. – 1638.) – ep. Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u književnosti europskog baroka.
Biješke o djelu:
U Dubravci je Gundulić, krenuvši putem domaće pastirske tradicije dao najljepši primjer rodoljubne alegorije u hrvatskoj renesansnoj književnosti. U skladu za zahtjevima i poetikom pastirske igre, a i u skladu s vlastitim sklonostima, Gundulić je nedostatke psihološke uvjetovanosti u obradi likova i dramske pokrenutosti u radnji nadoknadio pjesničkim nadahnućem u prikazu ugođaja. To se u prvom redu odnosi na sugestivno intonirani doživljaj prirode i uvjerljivo individualiziranu pjesnikovu sreću što živi u slobodi.
Kratki sadržaj:
Radnje ovog djela događa se u Dubravi na dan svetog Vlaha, 4. veljače. Na taj dan se slavi sloboda jednim pradavnim običajem kojim se najljepša pastirica – Dubravka udaje za najljepšeg pastira – Miljenka. Sve bi bilo dobro kad se u dramu ne bi umiješali suci, koji su dodijelili Dubravku jednom ružnom starcu. Taj starac je bio jako bogat pa je potkupio suce.
Na sreću, tada se u dramu upleo i bog Lero koji je Dubravku vratio Miljenku.
Analiza likova:
Miljenko
Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim čudom dospio je za njene gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjećajan a to možemo zaključiti iz petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i ističe da se do ljepote i ljubavi ide čistim srcem, a ne punom vrećicom.
Dubravka
Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovačku republiku.
Grdan
Ružan, nepošten, bogat starac. Piščev stav već se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad podmićuje Vijeće. Grdan simbolizira nepoštene ljude koji prevarom žele doći na vlast.
Starac ribar
Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu.
Divjak i Gorštak
Oni su satiri (mitološka bića). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh.
Ljubdrag
Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjećati na stara dobra vremena kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno.
