Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Pozdrav, pokušat ću skratiti ovo pitanje što je više moguće. Moj brat je bolestan, već duže vremena, ali ove godine taman u vrijeme početaka korone i potresa u Zagrebu njemu se stanje naglo pogoršalo. Do te mjere da je gotovo umro. Već tada to je sve uzdrmalo mene i moju mamu, ali se on oporavio pa je nekako i to bilo lakše. Inače u pitanju je kronična bolest i trebat će na transplantaciju, a moja mama će mu biti donor. Od kad se sve to desilo probali smo sve i svašta, mama je stvarno sve moguće napravila da mu olakša i bude uz njega 99%. Od pisanja ministru zdravstva do skupih lijekova, sve je to napravila samo da bi on bio bolje. Međutim njegova psiha polako propada, imao je suicidalne misli, depresiju i napade bijesa koji su u svakog puta sve gori. Najgore od svega je što većina toga bude upućena mojoj mami koja je sve dala da njemu bude bolje. Ja sam to u početku trpjela, međutim, kada je prešlo granicu počela sam braniti mamu te bi se te svađe većinom razvile u smjeru da i on i ona plaću nakon toga. Mene to sve jako muči i ponekad plačem po noći jer se ne mogu nositi s tim. Moj dečko i prijatelji su upoznati sa situacijom i maksimalna su mi podrška. Međutim meni to nije dosta, jako mi je teško gledati mamu i brata od 27 godina kako se muče, svađaju i psihički obolijevaju radi svega što se dešava. Na oca se ne mogu osloniti i jedini pravi oslonac pronalazim kod svog dečka. Međutim strah me je i da njemu ova situacija i svakidašnje drame dosade, ne mogu biti jednako opuštena i sretna pred njim kao što sam prije bila. Ja znam da ovo najviše muči mojeg brata i moju mamu, ali ja se iznutra raspadam. Ne znam što da radim i kako da pomognem svojoj obitelji. Bojim se da će ovo ako se nastavi u istom tonu biti loše po moju obitelj.
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
voljela bih ti zahvaliti što si se javila i odlučila nam se povjeriti. Iz tvog upita i činjenice da si zatražila pomoć vidim da si djevojka kojoj je stalo do najbližih i želiš im dobro. Nadalje, voljela bih posebno pohvaliti tvoju zrelost i hrabrost jer si poduzela nešto po pitanju situacije u kojoj se nalaziš.
Čitajući tvoj upit, stekla sam dojam da je bratova bolest sastavni dio života tvoje obitelji i svi se s time nosite na svoj način. No, kažeš da u posljednje vrijeme zajedno sa pogoršanjem bratovog psihičkog stanja dodatno pati i cijela obitelj. Čini mi se da se uz neugodan osjećaj da je tvoj brat u životnoj opasnosti, sad trebaš nositi i s ljutnjom što svojim ponašanjem uznemiruje vašu majku i ne pokazuje joj zahvalnost na način na koji misliš da bi trebao. U isto vrijeme, dojma sam da se osjećaš bespomoćno pred pokušajem da to spriječiš.
Naime, s obzirom da si ti dijete, a ne roditelj, želim da budeš svjesna kako ne moraš snositi odgovornost za poboljšanje odnosa između njega i mame. Tvoja majka je odrasla osoba i ona je ta koja bratu treba postavljati granice i dati mu do znanja kakva su ponašanja u redu, a kakva nisu. Također, odgovornost roditelja je da traže dodatnu pomoć kako bi se lakše suočavali sa teškoćama koje si opisala.
Žao mi je što uz sve to nemaš podršku svoga oca. Pitam se osjećaš li da se možeš povjeriti nekoj drugoj odrasloj osobi koja ti može pomoći. To može biti neka osoba u krugu obitelji poput bake ili tete. Osim toga, predložila bih ti da se obratiš u školi nekome u koga imaš povjerenja. To može biti razrednik/ca, ili netko od stručnih suradnika odnosno psiholog/inja, pedagog/inja, socijalni pedagog/inja. Oni su educirani za rad s mladim osobama koji se susreću s raznim teškoćama te zajedno možete pronaći način kako da se osjećaš bolje.
Izuzetno mi je drago čuti da imaš podršku prijatelja i da ti je dečko podrška i veliki oslonac u ovoj situaciji. Svjesna sam da se ponekad pitaš predstavlja li ova situacija i njemu opterećenje. No, imaš pravo očekivati pomoć i podršku svakoga kome je stalo do tebe, a njihova je odgovornost da ti kažu ako se trenutno ne osjećaju sposobnima da ti budu podrška.
Osim razgovora s bliskim osobama, voljela bih te uputiti na stvari koje možeš raditi kada se ne osjećaš dobro ili kada ti je situacija kod kuće dodatno teška. Predlažem ti da razmisliš o nekim aktivnostima koje ti pomažu da se osjećaš bolje i da se opustiš u teškim vremenima. Mnogima pomaže zapisivanje svojih osjećaja u dnevnik. To može biti i tjelovježba, pjesma, ples, opuštajuća kupka, a ponekad samo dobar i dug san.
I za kraj, ako se imaš potrebu ponovno javiti i reći kako ti se čine prijedlozi možeš se javiti Hrabrom telefonu na savjet@hrabritelefon.hr, na besplatnu i anonimnu telefonsku liniju Hrabrog telefona za djecu na broj na broj 116 111 ili putem chata. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a chat od 15 do 19 sati. Tu smo za tebe i bilo bi mi drago kada bismo zajedno pronašli način da se još uspješnije nosiš s ovom situacijom, dobiješ podršku i osjećaš se bolje.
Želim ti puno sreće, snage i ustrajnosti.
Puno pozdrava,
tvoj Hrabri telefon
Foto: Freepik - yanalya
M.T./ Hrabri telefon
Pogledajte još:
