Često smo svjedoci, a posebice na društvenim mrežama, negativnog utjecaja zlostavljanja na mlade. Srećom, postoje pozitivni slučajevi u kojima mladi ljudi znaju da je njihova vrijednost puno veća od onog što im se možda daje i pokazuje.
>>>Diplomirala novinarstvo zahvaljujući očima svoje majke: Slijepoj studentici mama čitala knjige za ispite i učila s njom
Zbog greške u bolnici ima invaliditet
Željko Simeunić iz Čečave je diplomirani socijalni radnik. Zbog neadekvatne medicinske brige u inkubatoru od rođenja ima oštećenje vida kao oblik invaliditeta, koje mu je bilo velika prepreka u obrazovanju. Tokom školovanja, Simeuniću nije bila omogućena inkluzivna nastava.
On tvrdi da ga je čitav sustav ometao, a upravo ga je taj sustav trebao braniti.
>>>Nevjerojatno! Ivan je odrastao bez roditelja i završio školu za pekara, a sad je diplomirao s čistom peticom
"Stajali su mi na putu i bili prepreka mom uspjehu. U osnovnoj školi mi ništa nije bilo prilagođeno. Bio sam učenik odbačen na marginu. Tek kada sam narastao i počeo izučavati Zakon o socijalnoj zaštiti, shvatio sam da sam bio diskriminiran. U jednom trenutku sam razmišljao da odustanem od svega, zbog opstrukcija u školi, okoline koja mi je okretala leđa i toga što mi članovi uže i šire obitelji nisu bili podrška i nisu vjerovali da mogu uspjeti, jer imam probleme s vidom", kaže Simunić za Buku.
Pao je drugi razred
Iako bi sustav trebao štiti djecu, Željkov slučaj je primjer disfunkcionalnosti tog sustava. Naime, on je pao drugi razred osnovne škole i to iz tri predmeta. Kako dalje pišu, ni učitelj ni nadležni u školi nisu uvidjeli njegov problem i stavili su ga u zadnju klupu iz koje nikako nije mogao pratiti nastavu iako su imali rješenje Centra za socijalni rad o procjeni njegove sposobnosti. No, Željku nisu stali problemi samo tu. Zbog njegovog problema s vidom, javio se problem s rukopisom pa je Željko i iz pismenih radova dobivao jedinice, bez obzira je li napisao za prolaz ili ne. Osim toga, liječnici su mu davali različite dijagnoze, no sve je bilo bezuspješno jer je njegova dioptrija i dalje rasla.
>>>Nevjerojatna studentica Kristina! Roditelji je ostavili kao dijete, a danas roni, bavi se modelingom i sama financira svoj studij
Nakon diskriminacije, probudio se inat
"S dvoje, troje prijatelja u razredu sam imao dobar odnos, ostali su uglavnom okretali glavu od mene, a neki su me i maltretirali, jer sam bio manji od njih. Jednom su me na putu od škole do kuće natjerali da se popnem na stup za električnu energiju. Da nije naišla baka koja je to vidjela, tko zna što bi se dogodilo. To je bio težak period, morao sam odrasti mnogo ranije od ostale djece, jer sam se s 14 godina morao suočavati sa stvarima s kojima se susreću mnogo stariji od mene. Znao sam da ako sam nešto ne uradim za sebe, ostat ću kod kuće i ovisit ću o nekome drugom tko će me financirati i prigovarati za to. Nakon diskriminacije, u meni se probudio inat da pokažem i njima i obitelji da nisu u pravu i da ja mogu mnogo bolje", prisjeća se Željko.
Konačno, sreća mu se ipak osmjehnula upisom u srednju školu u Tesliću. Tamo je upoznao profesora Aleksa Radišića koji ga uključuje u organizaciju slijepih u Tesliću. Uz to, Željko je krenuo nizati samo odlične ocjene, a čak je nekoliko puta bio i kandidat za učenika generacije. Nakon srednje škole Željko upisuje fakultet u Banjaluci i završava ga kao prosječan student.
"Mi mladi mijenjamo sustav i društvo"
"Želim skrenuti pažnju roditeljima koji imaju slične probleme na koji način da postupaju u svojoj borbi sa problemima s kojima se suočavaju. Trebamo biti borci da bismo uspjeli ostvariti ciljeve i važno je da mi mladi ljudi mijenjamo sustav i društvo. Da bi nam bilo bolje, društvo mora shvatiti svoje osnovne vrijednosti, prije svega humane, da pomognemo jedni drugima, bez obzira na bilo koju vrstu različitosti", kaže Simeunić.
Prije nekoliko godina Željko je bio na operaciji skidanja dioptrije, no i dalje postoje određeni problemi s kojima se mora nositi. Kako kaže, nada se da će i te probleme riješiti kako bi mogao položiti vozački ispit.
>>>Probila led u Madridu: Ovo je prva hrvatska studentica u kolicima koja je otputovala na razmjenu
Njegova upornost je iznimno hvalevrijedna, a on svoju životnu priču dijeli s drugim obiteljima i mladima koji se teško nose sa životnim situacijama, i pritom naglašava kako je obitelj jako važna, posebice podrška obitelji prema djeci s invaliditetom, koju on u svojim formativnim godinama nije imao.
"Moja poruka za mlade ljude je da se bore za svoje ciljeve, poštuju druge ljude i međusobno se uvažavaju, te da čuvaju svoju obitelj, koja bi njima trebala biti osnovni stup podrške", zaključuje za kraj.
izvor: 6yka.com
