Svibanj je mjesec podizanja svijesti o mentalnom zdravlju, a u razdoblju između 22. do 28. svibnja diljem Europe se obilježava Tjedan mentalnog zdravlja.
Usprkos tome što se o psihičkom zdravlju u posljednje vrijeme govori sve više, činjenica je da se ljudi srame priznati (čak ponekad i sebi samima), ako se ne osjećaju dobro.
Zašto je to tako? Zašto pohitamo zubaru ako nas zaboli zub, doktoru ako nas zaboli bilo koji dio tijela i zašto uporno sakrivamo kad nas boli um? Nije rijetkost to da se sramimo priznati osjećaje tuge, anksioznosti i depresije koje ponekad mogu trajati danima.
Donosimo vam nekoliko razloga zašto ne biste trebali sakrivati niti tajiti to kako se stvarno osjećate, niti se sramiti tražiti pomoć.
1. Uspješni i slavni vode bitke s mentalnim zdravljem
Njih prate i dive im se milijuni diljem svijeta. Pa ako već volimo kopirati njihove frizure, stajlinge, zašto ne bismo kopirali i njihovu hrabrost pa da priznamo kad nešto nije uredu. Koje su to slavne osobe koje su podijelile kroz što prolaze? Od Kendall Jenner koja je imala napadaje panike, Belle Hadid koja je patila od depresije i anksioznosti, Selene Gomez koju muči bipolarni poremećaj pa do Care Delevingne koja se jedva izvukla iz pakla ovisnosti zbog depresije. Popis slavnih je dugačak i dokaz je da se problemi s mentalnim zdravljem mogu dogoditi apsolutno svima.
2. Sram samo pogoršava stvari
Možete sakrivati na kratke staze, ali ne i za dugo. Umorit ćete se od izmišljanja laži zašto opet niste otišli u školu i zašto opet ima dana u kojima niste u stanju niti ustati iz kreveta i obaviti jutarnju higijenu. Umorit ćete se od laganja drugima i sebi da ste dobro, a kad je očito da niste. Šutnja može samo dovesti kasnije do ozbiljnih problema.
3. Morate znati da niste krivi
Niste vi izabrali imati probleme s mentalnim zdravljem. Puno ljudi vodi bitku s tim, jer mentalne bolesti ne biraju dob niti spol. Naprosto je život težak, susrećete se i nosite s različitim izazovnim iskustvima i stresovima u školi, na ispitima, želite biti prihvaćeni u društvu i slično. Sve su to situacije na koje vi niste mogli utjecati, a koje mogu biti okidači i dovesti vas do stanja kako se sada osjećate.
4. Vaše mentalno zdravlje vas ne definira
Vi ste puno više od svoje depresije, tjeskobe ili anksioznosti. Svatko ponekad treba pomoć. Odlazak na terapiju kod psihologa ne mora biti samo za ljude koji imaju ozbiljne mentalne bolesti. Zapravo je istina da bi svakome od nas s vremena na vrijeme dobro došla mala dodatna pomoć u nekom trenutku života, u obliku običnog razgovora s psihologom. Primjerice u SAD-u je sasvim normalno da imate svog psihologa, kao što je kod nas normalno da imate liječnika opće medicine ili zubara.
5. Na kraju krajeva – koga briga što drugi misle
Možda ste i priznali nekome kako se osjećate, a taj vam je netko rekao da izmišljate ili vam je naprosto grubo naredio da prestanete s glupostima. Ako je to netko od roditelja, uvijek se za pomoć možete obratiti nekome u školi. Ako pak imate takve „prijatelje“, onda vam u životu ne trebaju ni neprijatelji. Sasvim je uredu dobiti pomoć i pobrinuti se za svoje mentalno zdravlje, jednako kao i za fizičko. Oni pak koji to ne razumiju i sami su neosviješteni ili im generalno u životu nedostaje osjećaja empatije prema tuđoj boli.
6. To što ste tražili pomoć nije znak slabosti, nego znak snage
Ako ste priznali da trebate pomoć, to je samo znak da želite preuzeti kontrolu nad svojim životom. Za taj korak bilo je potrebno mnogo hrabrosti pa je to nešto na što morate biti ponosni. Na kraju krajeva, ne znate – možda svojim činom potaknete i nekog drugog, nekog tko se u tišini bori sam sa sobom, da slijedi vaš primjer i da se pobrine za sebe samog.
