I sve se promijenilo jednog dana kada sam donio nevjerojatnu odluku.
“Pa baš bih mogao pročitati Big Book of Basketball na ovom starom tabletu koji imam.”
Zar ja? Hipster koji se kune u papir, listanje i miris knjiga? Knjiga koje ne čitam?
Big Book of Basketball je knjiga Billa Simmonsa u kojoj okrutno i zabavno slaže najveće NBA igrače. Tablet je bio neki ASUSov u raspadu koji je u to vrijeme mogao samo i otvoriti e-knjige i stripove, čak mu je surfanje i Youtube postalo prenaporno. I gle čuda… Pročitao sam ogromnu knjigu u tjedan dana.
Nije bilo ruskih klasika, nije bila bestselling fikcija s neke liste New York Timesa, samo nešto što me jako zanima iako možda ne dodaje atribute u rubrici “načitanost klasicima i djelima o kojima svi pričaju”. Pa hej!
“Stvarno je moguće čitati nešto što te zanima.”
I tako sam počeo gutati digitalna slova, mijenjati fontove i prorede te boju pozadine kako bi odgovarala vremenu u danu dok čitam.
Nastavio sam s još malo košarke, zatim nekoliko biografija i pokoje djelo koje spada u jedan od najdražih mi žanrova – self-help djela zanimljivih ljudi napisana pristupačnim i zabavnim jezikom.
Donesena je odluka. Moram kupiti Amazon Kindle – čitač elektroničkih knjiga, to će biti još lakše za oči, neće mi iskakati notifikacije i neće me odvući da provjerim što ima na Youtubeu ili Facebooku. Prvi Kindle nije dobro prošao, zakomplicirao mi se život, morao sam skužiti tko sam i što sam, nije bilo vremena ni volje za čitanje pa sam Kindle prodao prijatelju.
Nakon što sam posložio prioritete te pronašao smjer u kojem želim da mi se život razvija, shvatio sam da mi nedostaje singularni fokus koji mi pružaju knjige. Ne postoji ništa drugo, pratiš rečenice i usvajaš znanja, proučavaš živote i učiš na tuđim iskustvima. Kupio sam novi Kindle, isto najosnovniji model – na nekoj uskršnjoj akciji za 50 eura.
Kindle nije neka visoka tehnologija. Ekran i malo prostora za pohranu sadržaja. Možeš provjeriti mail ako ima WiFija, ali je užasno sporo i iritirajuće. Napravljen je od jeftine plastike, barem ovaj koji ja imam. Prašina se uvlači u rubove gdje se spajaju ekran i plastični okvir. Crna boja plastike je magnet za otiske prstiju. Nema pozadinsko osvjetljenje jer je stariji model. I dalje ga volim. Promijenilo se puno toga s njim.
A tek kada sam skužio da ne moram završiti sve što počnem čitati? Pročitanih djela je bilo sve više. Kao da sam upao u neki štreberski super-saiyan mod.
Elektroničke knjige nisu jeftinije od fizičkih (osim nekad kad se nađu na popustu), ali hej – naučiš gdje ih pronaći “besplatno” *wink wink*.
U jednom uređaju nosim na desetke naslova, paralelno čitam tri-četiri, nezanimljivi otpadaju jako brzo, otvaram nove…
Naravno, morao sam napraviti i mjesta i vremena za druženje s Kindleom, ali je to postalo lakše nego ranije. Uvijek ga imam u ruksaku, a ako ga nemam – mogu nastaviti čitati na svom smartphoneu. I ta ljubav prema listanju digitalnih stranica se pretočila i u novootkrivenu ljubav prema listanju fizičkih, papirnatih stranica. One knjige koje kupujem redovito? I dalje ih kupujem previše, ali sam počeo čistiti prašinu s nekih i otvarati ih jutrima ili pred spavanje. A sve je počelo s izmjenom početnih postavki – ne moram to raditi na isti način kako sam ranije, mogu probati nešto novo i možda ispadne baš dobro.
