Priznaju da je teško prepoznati kada vjerovati instinktu, osjećaju koji se nerijetko povezuje sa strahom ili sumnjom, no na temelju rezultata nedavnog istraživanja za to postoji znanstveno opravdan razlog.
U članku objavljenom u časopisu Physiology, radu znanstvenika sa floridskoga Državnog sveučilišta stoji da signali što ga naša utroba šalje mozgu "imaju velik utjecaj na naše osjećaje, raspoloženje i na odlučivanje" te su često odgovor na zabrinjavajuće ili prijeteće događaje.
Dr. Linda Rinaman, neuroznanstvenica sa sveučilišta na Floridi tvrdi da naša utroba neprestano komunicira s mozgom preko najdužega moždanog živca - vagusa. Ime mu potječe od latinske riječi "vagus", što doslovno znači "lutajući".
Zato se ponekad za njega koristi i naziv živac lutalac jer luta od moždanog debla kroz vrat, prsni koš i abdomen te se grana po organima u obliku pleksusa.
Živac prenosi poruke iz mozga prema abdomenu i obratno, a ovo potonje ljudi često nazivaju "leptirićima u trbuhu" koji nas potiču da procijenimo neku situaciju i odlučimo hoćemo li je izbjeći ili se s njom suočiti.
Signali koji nas potiču na oprez
Rezultati istraživanja koje je dr. Rinaman provela s kolegom Jamesom Maniscalcom s čikaškog Sveučilišta Illinois upućuju na to da signali koji kreću iz našega gastrointestinalnog trakta ponekad funkcioniraju poput crvene zastave koja nas sprečava u tome da počinimo neku pogrešku.
To se događa jer nas poruke koje dobivamo prisiljavaju da izbjegnemo neke opasne situacije na način da izostavimo sustav nagrađivanja u mozgu.
"Povratni signali koje nam omogućuje vagalni živac djeluju poput neke vrste zaštite i potiču nas na oprez", kaže Rinaman.
Istodobno podaci istraživanja pokazuju da i prehrana može imati velik utjecaj na kvalitetu signala koji nam stižu iz trbuha, što ponekad utječe na promjenu raspoloženja ili ponašanja.
Dr. Rinaman tvrdi da prehrana s visokim udjelom masti može rezultirati upalom u gastrointestinalnom traktu, a to mijenja signale koje šalje vagus te, posljedično može rezultirati anksioznošću i depresijom. "Promjena načina prehrane, primjerice konzumacija probiotika može utjecati na promjenu raspoloženja", kaže Rinaman.
"No kako to funkcionira? Uključuje li to crijevni mikrobiom koji hranite i na koji način on šalje poruku u mozak putem vagalnog živca? Ovo je znanstveno područje u posljednjih nekoliko godina iznimno zanimljivo znanstvenicima, pa je trenutačno puno više pitanja nego odgovora", kaže Rinaman, dodajući da je ponekad naša najjača instinktivna reakcija upravo ona koja nas najbolje informira i upućuje prije racionalizacije i analiziranja. (Hina)
