Statistika da smo među "najgorim" narodima što se osamostaljivanja mladih tiče, već znaju svi. Osim što mladi u Hrvatskoj gotovo do sredine tridesetih i dalje stanuju s roditeljima, mnogima je problem naći posao nakon diplome.
\\folder\vezani_članak
Oni koji ne planiraju otići van granica naše zemlje, ostaje ovdje čekati bolja vremena, prekvalificirati se ili pak iskušati sreću na nekom srodnom poslu, za koji se nisu školovali, ali im je blizak već po nekim kriterijima odabira.
I dok se rijetko čuju prigovori roditelja na ovakve aranžmane, jer su svi svjesni da se do vlastite nekretnine stiže teško i uglavnom kreditnim zaduživanjem tijekom više desetljeća, a rate najma privatnog smještaja sve su više, ima i onih roditelja kojima je sve ovo nebitno i samo žele da im se potomci otisnu u samostalni život.
"Ne znam šta da radim sa svojom kćerkom. Ima 30 godina, završila je fakultet, a ne radi nigdje, jedva da izađe iz kuće", piše ova majka na popularnoj stranici Ispovesti. Kako dalje objašnjava, često ju promatra, djeluje joj kao da je kćer stalno nervozna, zamišljena, izbjegava goste, ruke joj se tresu kad drži najobičniju šalicu kave…
"Pritišćemo ju svaki dan i suprug i ja da nađe bilo koji posao, ona kaže da je anksiozna i da se loše osjeća psihički te da je ostavimo na miru", piše dalje.
"Nemojte mi, djeco, te vaše nebuloze"
No, unatoč njenim opravdanjima, ova majka nije uvjerena da su istinita, toliko čak da ih širi dalje na cijelu generaciju mladih.
"Nemojte mi, djeco, te vaše nebuloze i izgovore, lijeni ste, bijesni i kraj priče, navikli na roditeljsku guzicu. Još malo vremena joj dajemo inače leti iz kuće pa neka se snalazi kako umije. Tko god nas pita što nam radi kćer, u zemlju propadam od sramote. Em 30 godina, em nema posla, nema ni djece, ma ništa. Bruka šta sam rodila!", piše bijesno u svojoj ispovijesti.
"Vi ste bruka od roditelja"
No, čitatelji ne suosjećaju s njom. Štoviše, mnogo njih tvrdi da je njenoj kćeri potrebna stručna pomoć, a ne ovakav tretman od strane vlastitih roditelja, koji bi bespogovorno trebali biti tu za nju.
"Jedina bruka u svemu tome ste vi gospođo, ne daj bože nikome takvog roditelja", piše jedan čitatelj u komentarima.
"Tužno je ovo što ste napisali. Anksioznost nije ni malo naivno stanje. Pružite joj što više ljubavi, podrške i razumijevanja", smatra drugi čitatelj.
\\folder\vezani_članak
"Jako bih voljela da upoznam vašu kćer, pomognem joj da ode od vas debila od roditelja, da dobije stručnu pomoć, od mene podršku i prijateljstvo i da stane na noge, okrene vam guzicu i nikad vam se u životu više ne javi... 'Ko je sve roditelj, bože me sačuvaj", oštri su pak neki.
"Klasični balkanski roditelj"
Za razliku od ove majke, ima i čitatelja koji u njihovom načinu razmišljanja također uviđaju neke obrasce tipične za ovo podneblje. Pa osim što majka kaže da je njena kćer samo još jedan od pripadnika generacije koje dijele ponašanje i stav prema životu i radu, neki čitatelji upozoravaju da je i ova majka produkt "balkanskog mentaliteta".
"Ja nisam netko 'ko favorizira Zapad, jer ima mnogo bolesti tamo, ali ovo vam je klasični balkanski roditelj i život uopće. Ne samo da se boriš protiv korumpiranog sistema u državi, već i protiv zaostalih ljudi koji sebi daju za pravo da se miješaju u tvoje životne odluke. A nažalost često su ti familija", redaju se slični komentari jedan za drugim.
"Balkanski klasični roditelji - depresija i anksioznost ne postoje, sve je to samo 'lijenost'. I da im čovjek nacrta, ne bi shvatili da je to mentalni problem i da se ne može riješiti poslom, brakom ili bilo čime drugim. Zapravo, postoje osobe u braku, s djecom i s dobrim poslom, koji pate od depresije i anksioznosti. Just saying...", slaže se i ovaj čitatelj.
\\folder\vezani_članak
"Polomiš kičmu jer učiš 15 predmeta u jednoj godini, i tako 4 godine srednje, pa 5 godina fakulteta da bi ti neko ponudija posal za minimalac, a ti sa tim minimalcom ne možeš ni najjadniji stan platit. I naravno da nan se neda radit, kad od svojih 13 godina moramo se u školi slomit, oko kućanskih poslova, ić' u polje vikendom i sa 25 se osjećamo k'o da imamo 70", piše pak ovaj „predstavnim“ prozvane generacije.
"Vi gledate u svoju kćer, ali ju ne vidite", sažeto odgovara ovaj čitatelj.
Roditelji previše štite djecu?
Među više od 350 komentara, nije se pronašao nijedan koji podržava ovakvo postupanje roditelja prema svojoj djeci izuzev jednog komentatora koji smatra da je ovo rezultat prevelike brige roditelja prema djeci.
"Pogledaj malo mišljenje psihologa, te stvari zaista jesu dijelom zbog razmaženosti, jednostavno nisu navikli raditi", smatra ovaj komentator uz savjet da djecu od malena treba učiti samostalnosti, a u situacijama "kad zaškripi", potrebno je pružiti im podršku.
"Previše su je zaštitili i financirali, a njeno je bilo samo da uči i sad kad treba poletjeti i krenuti samostalno, ona ne zna kud i šta bez roditelja", smatra pak ovaj čitatelj ispovijesti koja je izazvala gotovo unison stav među pratiteljima stranice, a u kojemu osuđuju majku zbog riječi koje je napisala.
