Biblija
Riječ “Biblija” uzeta je iz grčkog jezika, a znači knjiga jer se Biblija sastoji od različitih knjiga. Biblija, sveto pismo, knjige Staroga i Novoga zavjeta, temeljna je sakralna i liturgijska knjiga kršćanstva. Bibliju su napisali različiti ljudi koje je nadahnjivao Bog na različitim mjestima u razmaku od oko 1000 godina. Knjige Starog zavjeta izvorno su napisane hebrejskim jezikom, a knjige Novog zavjeta grčkim. Biblija počinje “Knjigom Postanka”, a završava “Otkrivenjem” ili “Apokalipsom”. Obuhvaća razdoblje od stvaranja neba i zemlje do velikog preobraženja kada će nastati novo nebo i zemlja. Biblija sadrži 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta, ukupno 73 knjige.
Stari zavjet obuhvaća:
1. Petoknjižje: – Knjiga postanka
Knjiga Izlaska
Knjiga Brojeva
Levitski Zakon
Ponovljeni Zakon
2. Povijesne knjige
3. Psalme: – Mudrosne knjige
Proročke knjige
Novi zavjet obuhvaća:
1. Evanđelja
2. Djela apostolska
3. Poslanice apostola Pavla
4. Katoličke poslanice
5. Otkrivenje
Nijedan od njih ne može stajati sam za sebe. Stari zavjet priprema je za Novi, a Novi nadopunjuje Stari.
Hrvati su se prvi put sreli s biblijskim tekstom kad su došli na današnje prostore. Prvi cjelokupni prijevod “svetog pisma” je tiskan u Budimu 1831. Biblija je duhovnim bogatstvom označila početak svjetske kulture, njezina ishodišta i temelje budućeg razvoja. Biblija je postala izvorištem nadahnuća u umjetničkom stvaranju sve do danas.
Judita
Judita je biblijska priča koja govori o Juditi, spasiteljici Jeruzalema i Božjeg naroda. Radnja se odvija za kraljevanja asirskog kralja Nabukodonozora. On je poslao ubilačke čete pod Holofernovim vodstvom da unište svakog tko mu se suprostavi. Utjeravši strah u kosti narodima tada poznatog svijeta, Holoferno dođe do Betulije. Tu mu se suprostavi Božji narod. Stoga se oni utaboriše i čekaše da im ponestane zaliha hrane i vode. Tada Božja odabranica iz Izraelovog naroda sprečava uništenje svog naroda.
Radnja “Judite” dijeli se na pet djelova:
1. Holofernov vojni pohod
2. Opsjedanje Betulije
3. Judita
4. Judita i Holoferno
5. Pobjeda
Analiza Judite:
Judita vjeruje u Božje naume. Ona je čista i plemenita srca, jako je pobožna i bogobojazna. Vidjevši da je pred Izraelom još jedna kušnja u kojoj mnogi posustaju i okreću leđa Bogu, ona odlučuje učiniti nešto što bi bez Božje pomoći bilo nemoguće. Ljubav prema Jahvi dala joj je snagu i hrabrost da ode među neprijatelje. Da bog nije bio na njenoj strani, sigurno bi je otkrili i ubili. No ona, vođena ljubavlju prema svom narodu i Bogu, otkrila je svu svoju ljepotu i učinila ono što je smatrala svojom dužnoću.
1. Holofernov vojni pohod
Kralj asirski Nabukodonozor posla poziv svim pokrajinama na zapadu da mu se pridruže u vojevanju protiv Arfaksada, kralja Medijaca. Ali stanovnici zapadnih pokrajina ga s prezirom odbiše, ne iskazavši počasti njegovim glasnicima i otpremivši ih praznih ruku. Na to se Nabukodonozor užasno razbjesni i zakle se da će se krvavo osvetiti za taj neposluh. Najprije potuče kralja Arfaksada, ubije ga, rasprši mu vojsku i zauzme gradove, a nakon toga pobjednički počne kovati planove kako da provede osvetu nad zapadnim pokrajinama. Tada dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske i otpremi ga na zapad s mnoštvom od sto dvadeset tisuća pješaka i dvanaest tisuća konjanika da prekriju zemlju svojim nogama, da otjeraju, pobiju i poruše sve što se porušiti dade. I razmili se silna Holofernova vojska kao skakavci, šireći užas i strah pred sobom, paleći njive, pljačkajući stoku i ubijajući sve mlado. Silno prestrašena zapadna plemena poslaše svoje glasnike da se predaju i poklone Holofernu i stave mu na raspolaganje svoje živote i imovinu. Kad je ulazio u gradove, građani su padali pred njim ničice i zazivali Nabukodonozora kao Boga.
Kako su loše vijesti stizale u Judeju, tako sinovi Izraelovi započeše pripreme za obranu iako su se tek bili vratili iz sužanjstva egipatskog. Zaposjeli su sva okolna brda i zapriječili brdski prijelaz kroz kojeg se ulazilo u Judeju i koji je bio tako uzak da su se jedva dva čovjeka mogla mimoići. Istovremeno, prikazaše žrtve Bogu, zazivali ga u pomoć da milostivo pogleda na svoj narod.
Čuvši o pripremama Izraelaca, Holoferno sazove svoje vojskovođe i namjesnike da ga obavijeste o tom nepokornom narodu koji se jedino opire njegovoj sili. Tada mu sluga njegov, Ahior, vođa svih sinova Amonovih, ispriča povijest tog naroda koji se odrekao bogova svojih otaca i počeo štovati Boga nebeskog. Dok su štovali i slijedili svoga Boga, pratilo ih je blagostanje i blagoslov, a kad su sagriješili protiv njega, padoše u nemilost i ropstvo i pretrpješe mnoge nedaće.
On mu posavjetova da se prije napada na Judeju raspita žive li oni trenutno u slozi sa svojim Bogom jer u tom slučaju će ih taj vrlo moćni Bog zaštititi od njihovih nasrtaja.
Holoferno se razljuti na taj savjet, smatrajući da nikakav Bog ne može spasiti Izraelce od njegove vojne sile. Ahiora ostave pod brdo Izraelcima i prepuste ga njima na milost i nemilost, ali ga oni ne ubiju već ga dovedu pred svoje poglavare da ih izvjesti o Holofernovim planovima. Čuvši što im se sprema, svu noć dozivahu Boga Izraelova u pomoć.
2. Opsjedanje Betulije
Već sutradan Holoferno pokrene svu svoju vojsku da kazni drznike koji su se usudili suprostaviti se. Okupi svoje podanike i oni ga mudro posavjetovaše kako da najlakše iscrpi otpor sinova Izraelovih. Oni su se, naime, najviše uzdali u planinske uzvisine na kojima žive pa ih je teško dosegnuti mačevima i kopljima. Stoga je najbolje zaposjesti izvor vode i izlaze iz grada i strpiti se da žeđ i glad sami naprave svoje. Trideset i četiri dana Izraelci izdržaše odmazdu, a onda počeše žene i djeca padati u nesvijest od žeđi, a iznemogli ljudi ležaše po trgovima. Tada narod ode do gradskih starješina da zatraže od njih da predaju grad Holofernovim pljačkašima jer je bolje biti robom nego gledati smrt svoje djece i žena. Starješina ih zamoli da se strpe još samo pet dana i obrate još jednom Bogu za pomoć. Ako Bog u to vrijeme ne izlije svoju milost na svoje ponizne sluge, on će predati grad Holofernu.
3. Judita
Judita, udovica Manaše, dočula je riječi puka i doznala što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da će za 5 dana predati grad Asircima. A ona je bila bogobojazna i imala je vjere u Boga i stoga se usprotivi narodu Betulije i odluči se za rizik jer je znala da će joj Bog pomoći. Narod je prihvatio njezinu odluku i ona je iduće večeri krenula na put do Holofernovog tabora. Na svom putu se moli Bogu da joj da snage da izvrši svoj plan.
4. Judita i Holoferno
Judita je nakon molitve Bogu skinula svoje udovičke haljine i obukla se u svečane haljine i ukrasila se nakitom. Kad je došla do gradskih vrata, gradske starješine su je blagoslovile i tako je ona, moleći se Bogu, otišla k Holofernu. Straži je rekla da je pobjegla od svog naroda jer se ne žele predati te da će reći Holofernu kako da osvoji grad bez da izgubi jednog čovjeka. I straže je odvede k Holofernu. Judita je došla pred Holoferna, a on joj je rekao da će joj spasiti život. Počela je hvaliti Nabukodonozora i Holoferna. Rekla je Holofernu da su Hebreji razgnjevili Boga počinivši nezakonje i da im ponestaje hrane i vode te da su u očaju počeli jesti svoju stoku koju im je Bog zabranio da jedu. Holofernu se svidješe te riječi, pa naredi da Juditi daju hrane, pića i dobar smještaj. Bilo joj je dopušteno da svaku večer izlazi na molitvu. Holoferno je pripremio gozbu za svoje časnike i pozvao i Juditu. Jela je i pila, a Holoferno je uživajući u njenu društvu popio više vina nego ikada u životu…
5. Pobjeda
Navečer su se časnici brzo povukli. Bagoa je otpravio šator izvana pošto je otpravio svoga gospodara. Gozba se oduljila pa su svi otišli na počinak. Judita je ostala sama u šatoru s Holofernom usnulim od vina. Judita je rekla sluškinji da je čeka pred ložnicom kao i svakog dana jer će izaći na molitvu. Tada Judita reče: “Bože Izraelov, ojačaj me danas”. Tada iz sve snage dvaput udari Holoferna po vratu i odrubi mu glavu, trup mu se otkotrlja i strže zastor sa stupova. Judita potom izađe i glavu Holofernovu preda svojoj sluškinji koja je stavi u svoju torbu. Obje su zatim, po običaju, izašle na molitvu. Vrativši se Judita kaže: “Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milost, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše!” Puk pade na zemlju i kaza u jedan glas: “Blagoslovljen da si Bože, koji si danas satro neprijatelja naroda svog.”
Citati:
“Idem k Holofernu da mu javim njihove tajne i da mu kažem kuda će moći
do njih, da ih svlada tako, te mu od vojske ne pogine nijedan čovjek”
Zbog ovih je riječi i svoje ljepote Judita stekla povjerenje i divljenje Holoferna. Iz ovog citata možemo zaključiti koliko je hrabra, domišljata i oštroumna bila Judita kad je odlučila sama otići kod Holoferna predstavljajući se kao izdajica svoga naroda.
“Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas”
Judita je bila pobožna žena i znala je da se ubojstvo protivi Božjim zakonima. Stoga je prije nego je ubila Holoferna tražila oprost i snagu od Boga.
“Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše.”
Ovim je riječima Judita svome narodu, Hebrejima, najavila svoj dolazak i pobjedu nad neprijateljem.
Dojam o djelu:
Judita je jedna izuzetno hrabra žena kojoj je toliko bilo stalo do svoga naroda da je odlučila riskirati svoj život za spas svog naroda. Poslužila se lukavstvom i laskanjem te svojom ljepotom da postigne povjerenje i divljenje Holoferna. Uzdala se u to da će joj Bog, u kojeg je toliko vjerovala, dati snagu da napravi sve to.
