Grovera smo gledali prije godinu dana kako šiba izjave o Jordanu u ESPN-ovoj hit seriji The Last Dance, a on je lijepo iskoristio taj zamah da napiše knjigu o pobjeđivanju.
Ovih dana smo bombardirani tom knjigom nazvanom Winning. Što nije ni čudo s obzirom da uglavnom čitamo sve što možemo o psihofizičkom razvoju (kao što smo pisali u ovom članku o knjigama koje će ti pomoći da dosegneš svoj fizički potencijal). Toliko smo bombardirani tom knjigom da ćemo ju morati kupiti.
U vrtuljku novih poslastica s interneta kojima zatupljujemo svoj mozak, dočekao nas je članak o Jordanovim bicepsima. Iako bicepsi nisu najvažniji mišići kod košarkaša, Jordanu su bili važni. A evo i zašto.
“Kad sam trenirao MJ-a, trener snage u Bullsima me pitao zašto Jordan radi toliko bicep curlsa. Teorija je da je biceps samo za pokazivanje i da ne čini nekog boljim košarkašem. Što je vjerojatno istina. Mi smo ciljali na tih 0.0001 posto – što je uključivalo i faktor zaplašivanja njegovom većom, jačom i dominantnijom fizičkom pojavom.”
“Što prvo vidiš kad košarkaš skine gornji dio trenirke nakon zagrijavanja? Te ruke. Detalji su važni.”
Ovo savršeno opisuje legendu koja je bila opsesivno kompetitivna. Makar sati i sati rada značili malenu prednost nad protivnikom – Michael Jordan je na to bio spreman. I to ga čini najvećim. Šalili smo se za Briana “White Mambu” Scalabrinea, Jordan je najveći ikad.
Sigurni smo da Groverova knjiga krije još ovakvih divnih detalja, možda ju i dodamo na naš popis knjiga o fitnessu. Iako se zove “Winning”. Ali fitness je winning, zar nije?
Dođe nam da opet pogledamo Last Dance. Ali onda se sjetimo kako je Kukoč nepravedno izostavljen iz narativa pa izaberemo da ipak nećemo.
