Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Pozdrav, moj problem je što moji roditelji ne mogu prihvatiti da sam ja ateist. Naime, imam 16 godina i od petog razreda ne vjerujem u boga, ali tek nedavno sam im to priznala. Oni su inače jako pobožni, svake nedjelje idu u crkvi i mene tjeraju na to. Također sam morala ići na prvu pričest i krizmu protiv svoje volje samo zato sto je to njima bitno i jer se to 'mora'. Kada sam im priznala da ne vjerujem u boga počeli su me vrijeđati, govoriti da sam sotonjara i antikrist i svakakve gluposti koje su mene potresle i uvrijedile. Također su mi zabranili da se družim s prijateljicom samo zato što su čuli od nekog da je gay i često ju vrijeđaju pred menom i govore da je bolesna u glavu i slično. Meni to jako smeta i ne znam kako da trpim takve stvari od vlastitih roditelja bez da se uvrijedim i rastužim. Svaki mjesec daju 50 eura crkvi dok ja moram nositi tenisice doslovno dok se ne raspadnu na meni jer po njihovim riječima 'moramo slijedit Isusov primjer, a on je bio skroman' . Ja stvarno ne tražim puno niti tražim neke skupe tenisice, ali kojom logikom je skromnost dati crkvi 50 eura, a svom djetetu uskratiti tenisice? Svaki dan se osjećam sve tužnije i gore radi njih, ne znam što napraviti i kako da se postavim prema njima. Planiram raditi ovo ljeto, a kad krenem na faks ću se odseliti od njih. Dobra sam učenica, ne pušim, ne pijem niti izlazim van navečer (mada bi nekad htjela), a svejedno od njih ne nalazim ni malo razumijevanja. Tenisice su samo jedna od hrpe stvari koje su mi uskratili. Nikada u životu nisam ostala iza 10 vani jer je njima tad vrijeme za moljenje i jednostavno moram biti tamo htjela to ili ne. I društvo polako gubi razumijevanje i govori mi da su mi starci ludi, a to me stvarno boli. Djelomično i jer se bojim da su u pravu. Imam jednu prijateljicu koja me razumije, ostali me povremeno sprdaju na situaciju. Ne znam kako da preživim još ove dvije godine do punoljetnosti.
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
na početku ti želim zahvaliti što si nam se odlučila obratiti i podijeliti svoje brige s nama. Iz svega što si napisala vidim da postoje situacije s kojima se već neko vrijeme nosiš. Željela bih te pohvaliti za snagu koju pokazuješ javljajući nam se i tražeći pomoć.
Ako sam te dobro shvatila, tvoji roditelji su religiozni, a ti nisi, što oni ne prihvaćaju i stoga dolazi do sukoba. Kažeš da, kada im spomeneš nešto s čim se oni ne slažu, počnu te vrijeđati zbog čega se osjećaš potreseno i tužno. Žao mi je čuti da se to događa i vjerujem da ti nije lako. Bitno mi je da znaš da zaslužuješ odrastati u toplom, podržavajućem okruženju u kojem te nitko ne vrijeđa. Osjećati se potreseno i tužno kada nas netko povrijedi je prirodna reakcija, pogotovo kada se radi o nama bliskoj osobi, kao o roditeljima. Također navodiš kako ti tvoji roditelji ne žele kupiti nove tenisice, iako su ti potrebne. Htjela bih ti naglasiti da su roditelji dužni uzdržavati svoju djecu i pružiti im adekvatnu skrb, što uključuje i to da se pobrinu za njihovu odjeću i obuću.
Govoriš i kako te smeta što ti roditelji ograničavaju slobodu koju misliš da bi trebala imati s obzirom na svoju dob. Pitam se jesi li razmišljala da pokušaš razgovarati s njima o tome kako smatraš da si dovoljno odgovorna i zrela da promijenite određena pravila, poput ostajanja duže s prijateljima ponekad, pa da pronađete kompromis. Ponekad nismo sigurni kako razgovarati s članovima obitelji o tome kako se osjećamo. Razgovor s njima je važan korak u uspostavi otvorene komunikacije koja je temelj bliskih i podržavajućih odnosa. Postoji način komunikacije koji može biti koristan u situacijama neslaganja, a to su JA-poruke. JA-poruke razlikujemo od TI-poruka. TI-poruke su usmjerene na drugu osobu i govore o tome što misliš kakva je druga osoba. Mogu zvučati optužujuće i potaknuti svađu i raspravu. S druge strane, JA-poruke se baziraju na tome kako se osjećaš i kako tuđe ponašanje djeluje na tebe. To je otvoren način komunikacije kojim izražavaš svoje želje i potrebe. Korištenjem JA-poruke ćeš povećati vjerojatnost da druga osoba čuje što želiš ili što ti smeta. JA-poruke se sastoje od tri dijela: 1. Konkretan opis tuđeg ponašanja, 2. Opis toga kako se osjećaš i 3. Opis tvoje želje. Primjer TI-poruke bio bi: „Ti si strog i nikad mi ne dopuštaš izlaske kao što drugi roditelji dopuštaju mojim prijateljima”. Dok bi primjer JA-poruke bio:”Kad mi ne dopustiš da idem proslaviti rođendan svoga prijatelja u klub, osjećam se tužno jer mislim da nemaš povjerenja u mene i jer se neću moći zabaviti s prijateljima. Želim da pronađemo neki kompromis”. JA-poruke ti ne mogu osigurati da odmah dobiješ ono što želiš, ali će povećati vjerojatnost da će druga osoba shvatiti kako se osjećaš. To može biti korak prema nalaženju dogovora. Znaj da zaslužuješ podršku i razumijevanje od svoje obitelji i važno je da se situacija u kojoj se nalaziš promijeni.
Ako želiš još razgovarati o brigama i mislima koje ti se javljaju, možeš nazvati Hrabri telefon na besplatan i anoniman broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Savjetovatelj će te saslušati i s tobom smisliti na koji način možeš razgovarati o onome što te brine. A ako ti je lakše pisati, možeš nam se javiti preko chata svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili e-maila na savjet@hrabritelefon.hr, u tom slučaju odgovor možeš očekivati u roku tri radna dana.
Puno toplih pozdrava šalje ti,
tvoj Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Moji roditelji stalno kukaju o tome koliko novca trebaju trošiti na mene i sve oko mene' HELP
'Bojim se da ću bez faksa (sa samo završenom srednjom školom) biti nitko i ništa' HELP
'Moj tata je osoba slabih malo živaca i on može vrijeđati mene, mamu i tak, koliko hoće' HELP
