To dokazuje i način na koji je doživljavao život – kao nešto na što možemo utjecati i što možemo preoblikovati, a ne nešto čija je definicija zacrtana u kamenu i u što se treba uklopiti.
Bez obzira na to što je iza sebe ostavio zavidno nasljedstvo, ne samo novčano, nego intelektualno, a iz maila koji je napisao sam sebi, izgleda da je i dalje prakticirao skromnost.
Mail nam je čudan, jer je čudno vidjeti kako osoba sama sebi priznaje nešto što ju umanjuje i stavlja na njezino mjesto.
Je li uzeo nešto za prosvjetljenje ili ono dođe samo od sebe kad ostvariš ono što si planirao u životu… to ćemo valjda jednom saznati.
Evo maila:
Pa kaže:
Uzgajam malo hrane koju jedem, a i to malo što uzgojim
Niti rasprostranjujem, niti usavršavam sjeme.
Ništa od vlastite odjeće ne izrađujem sam.
Govorim jezikom koji nisam ni izumio, ni rafinirao.
Nisam otkrio matematiku koju koristim.
Zaštićen sam slobodama i zakonima koje nisam ni zamislio, ni donio, i koje niti primjenjujem, niti njima presuđujem.
Nosi me glazba koju nisam stvorio.
Kada sam trebao medicinsku pozornost, bio sam bespomoćan pomoći si da bi preživio.
Nisam izumio tranzistor, mikroprocesor, objektno orijentirano programiranje, ili većinu tehnologije s kojom radim.
Volim i divim se svojoj vrsti, živima i mrtvima, i moji život i dobrobit u potpunosti ovise o njima.
Koliko god dirljivo ovo zvučalo, ili barem savjesno i svjesno, instagramska publika ovom je mailu pristupila malo drugačije – fokusirajući se na potpis koji stoji na kraju.
“Poslano s mog iPada” – u smislu – “ok, drugi su mi dali sve, ja sam vama dao iPad”.
Želimo vjerovati da je prvo tumačenje ono pravo. A i da je ovo drugo u pitanju, pa u pravu je.
