Galerija
Iako u „najluđem“ zagrebačkom studentskom domu „Stjepan Radić“, takozvanoj „Savi“ živi više tisuća studenata, neki se ipak izdvoje iz mase i postanu svojevrsne „legende“ koje će se pamtiti na Savi i u narednim generacijama.
Htjeli mi ili ne, vrijeme brzo leti, stoga se sa Savom pozdravio još jedan stanar, toliko popularan da su mu kolege i prijatelji organizirali „Barovićeve dane“, snimili 34-minutni komični dokumentarac o njegovom studentskom životu i nazivaju ga još i guvernerom Save.
Nakon što smo pisali o Hari, dobrom duhu Save, nedavno je Sava ostala bez još jedne legende, poznatije pod nadimkom „Mengele“. I ne, nije ono na što pomisli većina.
„Što se tiče tog nadimka, moram priznati da je dosta čudno kad ljudi čuju, jer asocira na zloglasnog nacističkog doktora, ali u nadimku zapravo nema nikakvih negativnih značenja niti namjera, već je izveden iz vrlo sličnog nadimka kojim smo se nazivali prije par godina“, kaže nam kroz smijeh Megele, Neno Barović, student Kroatologije i Povijesti na Fakultetu hrvatskih studija za kojeg su zasigurno čuli svi na Savi.
Njegovim studentskim danima prošlog je vikenda došao kraj, kada je iselio sa Save, ali je to napravio kako to čine prave zvijezde: velikom zabavom, janjetinom, vatrometom i „svojim danima“.
10 godina domskog staža
Uhvatili smo Nenu taman nakon što su mu se slegli svi dojmovi, pa je s nama podijelio kako je sve to izgledalo, od samih početaka.
„Život na Savi je zapravo nastavak mog 'domskog' života s obzirom da sam četiri godine proveo u muškom učeničkom domu u Dubrovniku tijekom srednje škole pa se mogu pohvaliti sa 10 godina života u domu“, kreće nam pričati simpatični Neno, ali ubrzo preskače temu direktno na svoje stanovanje u studentskom domu Stjepan Radić. „Život na Savi je definitivno nešto što je ostavilo najviše traga u mom životu. Od prve do zadnje godine živio sam u prvom paviljonu pa tako znam da će mi u sjećanju ostati ulazna vrata za koja, za razliku od drugih paviljona, nije bio potreban ključ“, smije se Neno i ističe da će ipak najbolje pamtiti veliku prednost 'Save' – velik broj različitih ljudi na jednom mjestu, jer se upravo to može iskoristiti kao bitna stavka u socijalizaciji svakog studenta.
„Ta činjenica pruža ljudima mogućnost upoznati raznolikosti unutar vlastitog naroda i više nego da proputuje cijelu Hrvatsku. Svake godine se samo od sebe dogodilo da sam ekipno upoznavao ljude iz određenog kraja, pa danas da odem bilo gdje u Hrvatskoj i BiH, imao bi nekoga s kim bi barem mogao popiti kavu“, kaže za MojFaks.
Na Barovićevim danima imali premijeru dokumentarca, janje i vatromet
Neno je vrlo šarmantan i karizmatičan mladić koji pažnju dobije u bilo kojoj prostoriji u koju uđe. Njegova energija je zarazna, što su dokazali i njegovi prijatelji jer su za njega organizirali „Barovićeve dane“ kako bi se oprostili, napravili su dokumentarac, držali govore i zdravice. Napravili su sve kako bi Neno imao naljepše zadnje dane u ovom legendarnom studentskom domu.
„Što se tiče oproštajke, to jest, takozvanih 'Barovićevih dana', oni su započeli u petak kad sam ja pozvao ekipu u kuhinju na posljednje druženje, bar sam ja tako mislio“, priča nam Neno o danima koji su organizirani samo za njega. „Petak ujutro smo išli po janje u Zagorje i plan je bio da se oko sedam navečer svi skupimo i počastimo, kako je na kraju i bilo. Ta je večer protekla u standardnom 'Savskom tonu', ja i još neki smo ostali praktički do subote u podne u druženje“, pojašnjava nam Mengele i kaže da je, jednom kada je legao spavati, spavao do sutradan do šest popodne, kada ga je probudila sestra.
\\folder\vezani_članak
„Tada me zvala sestra na mobitel da idem s njom u menzu, što mi je bilo čudno jer ne živi više na Savi i ne dolazi baš često, ali ok. Kad smo se vratili, ja sam standardno sjeo u svoju fotelju na balkonu da bi nakon par minuta s požarnih stuba prema balkonu krenula 'procesija' mojih prijatelja. Svi su bili obučeni u majice s mojim likom na kojima je dodatno pisalo 'Barovićevi dani'. Svatko od njih mi je potom dao neki simbolični poklon, smoki, kondome... I tada sam već bio u šoku jer je sve bilo neočekivano i u tajnosti“, kaže nam veselo.
Iako je smatrao da je to lijepa gesta njegovih prijatelja, mislio da je to sve od iznenađenja, no, prevario se.
„Film je svojevrsni oprost od mog života na Savi“
„Mislio sam da je to to, ali smo onda krenuli kod zaštitara kako bi nam vratili transparent 'Barovićevih dana' koji su nam prethodno jutro oduzeli s balkona prvog paviljona. Kad su nam ga vratili, ubacili su me u taj transparent i nosili od recepcije do biste Stjepana Radića uz pjesmu 'Ima bujruma' koja je nastala spontano zadnjih par dana. Nakon kratke proslave, preselili smo se na krugove kako bi nastavili druženje. Kad se već smračilo, netko od ekipe je uzeo povez i zavezao mi oči. Tek tada mi ništa nije bilo jasno“, smije se Neno za MojFaks i nastavlja pričati kako su ga tada odveli do drugog dijela iznenađenja: do ulaza u kino Forum gdje su pripremili zakusku i premijerno prikazivanje dokumentarca o njegovom studentskom životu.
Dokumentarac o ovoj legendi pregledan je više od 2300 puta, što je samo dodatni dokaz koliki trag je ostavio na svim stanarima, ali i duhu Save.
„Tom prilikom mi je prijatelj Tadej Barović održao i prigodnu zdravicu. I onda tek slijedi najljepši dio, uz pomoć ljudi iz livanjske zajednice organizirali su mi projekciju filma u kinu Forum. Film je svojevrsni oprost od mog života na Savi. Ispunjen je komentarima mojih prijatelja i prilozima iz studentskog života, a te 34. minute dokumentarca nisam znao događa li se to stvarno ili ne," priča skromni student za MojFaks.
"Na kraju sam izašao na pozornicu i zahvalio se svima na iznimnom trudu. Opet smo se nakon toga vratili na krugove da bi sve završilo vatrometom koji je bio postavljen kod zgrade Kineziološkog fakulteta. Prije vatrometa, ekipa je upalila nekoliko baklji kao uvertira u vatromet. Nakon toga nije bilo više iznenađenja, ali se druženje nastavilo do rano ujutro“, prisjeća se uz smjeh simpatični Neno.
Guverner Save
Upitali smo Nenu kako je uspio doći do legendarnog statusa na Savi, s obzirom na to da su o njemu snimili dokumentarac, a dobio je i svoje dane. „To da sam bio popularan stanar više se može čuti od ljudi koji me znaju nego od mene samog, dali su mi čak i titulu guvernera, ali mislim da je to malo i pretjerano“, priča nam skromno i dodaje da velik dio ljudi koje je upoznao više ne stanuje na Savi, te da mu je žao što nije upoznao i više mlađe generacije koje su pristizale u dom.
Upozorenje za mlađe: „Sava može zavesti“
Kao i svaka legenda, Neno ima toliko anegdota da se nije mogao sjetiti samo jedne koju bi izdvojio za MojFaks. „Nekih se ne mogu više ni sjetiti. Bilo je tu spavanja u kuhinji, vješanja slike dr. Franje Tuđmana u čajnu kuhinju, davanja izjave za televiziju i slično. Dobar dio anegdota vezan je uz mog prijatelja Ivana Ćaletu s kojim sam proveo najviše vremena i uvijek me nečime uspio iznenaditi“, hvali svog prijatelja.
S obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo života u domu, upitali smo Nenu što bi preporučio mlađim generacijama koje dolaze studirati u Zagreb.
\\folder\vezani_članak
„Mladim studentima bih uvijek preporučio stanovanje u domu zbog vlastitog iskustva, ali upozorio bih da odaberu Savu samo ako mogu balansirati učenje i zabavu, jer Sava često zna 'zavesti' ljude pa bude problema sa studiranjem, a ipak je to ono primarno zbog čega su došli u Zagreb. Mislim da u suživotu s cimerom ili cimericom u maloj sobi zna često biti trzavica, ali to sve svakako nauči čovjeka mnogo stvari“, mudro savjetuje druge.
Neno nam kaže kako ima plan diplomirati do iduće akademske godine, a tada će vidjeti što za njega sprema drugi dio života, čemu se isto jako veseli. Do tada, vraća se kući na svoj Pelješac jer po njemu, „nigdje nije ljepše nego doma“.
