Stručnjaci su ovaj podsvjesni fenomen nazvali ‘experience-taking’, što bi značilo ‘preuzimanje iskustva’. Pritom ljudi mijenjaju vlastito ponašanje i misli kako bi odgovarali onima izmišljenog lika s kojim se mogu poistovjetiti.
Istraživač sa Sveučilišta Ohio State proveo je niz od šest različitih eksperimenata, a ispitano je oko 500 sudionika. Eksperimenti su objavljeni u Journal of Personality and Social Psychology, prenosi Medical Daily.
Svojim je istraživanjem otkrio da u pravim situacijama ‘preuzimanje iskustva’ može dovesti do privremenih promjena u stvarnim životima čitatelja.
Otkriveno je i da priče napisane u prvom licu mogu privremeno promijeniti način na koji čitatelji gledaju na svijet, sebe i druge društvene skupine.
Geoff Kaufman (Dartmouth College) i Lisa Libby (Ohio State University) u svojem su eksperimentu primijetili da kod ljudi koji su se čvrsto identificirali s fikcionalnim likom koji je prevladao prepreke za glasovanje, postoji znatno veća vjerojatnost da će glasovati na stvarnim izborima nekoliko dana kasnije – u usporedbi sa sudionicima koji su čitali drugu priču.
Psiholozi su također primijetili kako je u takvoj situaciji ključno kada će tijekom priče karakteristike koje čitatelj dijeli s likom biti prezentirane, da bi preuzimanje iskustva bilo efektivno.
“Čini se da je rano otkrivanje grupne pripadnosti naglasilo razliku između čitatelja i lika te je čitateljima otežalo stavljanje u poziciju lika”, napisali su istraživači u izvješću.
U eksperimentu koji je ispitivao 70 heteroseksualnih muškaraca, zamolilo ih se da pročitaju priču o homoseksualnom studentu preddiplomskog studija.
Rezultati su bili iznimno različiti ovisno o tome kada je u naraciji seksualnost lika bila izložena.
Sudionici koji su kasnije u naraciji saznali da je protagonist homoseksualac izvijestili su o znatno povoljnijim stavovima prema homoseksualcima nakon čitanja priče od sudionika koji su ranije u priči pročitali da je protagonist homoseksualac ili heteroseksualac.
Istraživači su zaključili kako su se čitatelji priče u kojoj je homoseksualnost lika otkrivena kasnije također manje oslanjali na stereotipe o homoseksualcima – ocijenili su gay lik manje ženstvenim i manje emotivnim nego čitatelji priče u kojoj je homoseksualnost lika otkrivena ranije.
Osim toga, istraživanja su pokazala slične rezultate kod studenata bijelaca koji su čitali o studentu crncu koji je rano ili kasno u priči identificiran kao crnac.
Prema istraživaču, okruženje je također odigralo veliku ulogu u određivanju hoće li se sudionici uključiti u preuzimanje iskustva.
U eksperimentu koji je od sudionika zahtijevao da čitaju pred zrcalom, istraživači su izvijestili kako je manje čitatelja moglo proći kroz preuzimanje iskustva jer su se stalno podsjećali na vlastito samopoimanje i samo-identitet.
Istraživači su zabilježili i da se preuzimanje iskustva može dogoditi samo kada čitatelji nekako mogu zaboraviti na sebe i na vlastito samopoimanje i samo-identitet prilikom čitanja.
“Što se više podsjećate na svoj osobni identitet, manja je vjerojatnost da ćete moći preuzeti identitet lika”, kaže Kaufman.
Zaključio je kako se moramo moći izbaciti iz slike i stvarno se izgubiti u knjizi kako bismo doživjeli ovo autentično iskustvo preuzimanja identiteta lika.
Nasuprot tome, gledanje filma ne zahtijeva od gledatelja da se angažiraju više od samoga promatranja, što bi ograničilo mogućnost stavljanja u kožu filmskih likova.
Preuzimanje iskustva nije isto što i ‘perspective-taking’, tj. preuzimanja perspektive – proces u kojem pojedinci pokušavaju shvatiti što druga osoba doživljava u određenoj situaciji, ne gubeći iz vida vlastiti identitet.
“Preuzimanje iskustva mnogo je impresivnije jer zamijenimo sebe drugima”, izjavila je Libby.
Proces je spontan i događa se prirodno u pravim okolnostima.
Libby je objasnila i kako proces može biti vrlo moćan upravo zato što se događa nesvjesno, a nadodala je i da fenomen može imati snažne, ako ne i trajne učinke.
