U četvrtom srednje smo svi bili pod ogromnim stresom. Matura, upisi na faks, velike su odluke bile u igri. Na svakom drugom satu, profesori su nas redom ispitivali koji faks planiramo upisati. Davali su nam svoje smjernice, nekad nas i osuđivali jer im se činilo da nećemo uspjeti ili da smo krivo izabrali. Roditelji su nam govorili da nema kruha od onoga što želimo studirati.
Bili smo totalno zbunjeni i opsjednuti našim mjestom na listama upisa. Jedan dan smo došli na sat fizike i, kao i mnogi profesori, profesorica nas je počela ispitivati o maturi i faksu. Iako nitko nije ništa prokomentirao, svi su vjerojatno u sebi kolutali očima i mumljali.
Međutim, na sveopće iznenađenje, profesorica je s nama podijelila svoje iskustvo.
„Nemojte se brinuti ako ne uspijete upisati faks koji vam je prvi izbor“, rekla je. „Ni meni fizika nije bila prvi izbor pa nema veze.“
Možda ni ti nisi upao na faks i sad se osjećaš kao propalitet. Pripremi se na brojne „korisne“ savjete roditelja, susjeda i obitelji. Nažalost, to nećeš uspjeti izbjeći. Jer svi oni uvijek znaju bolje, zar ne? Ipak, priča ove profesorice pokazuje da ni oni u našim godinama nisu imali pojma što rade.
„Trebao si onda na ekonomiju“
Zašto nisi onda upisao ovo? Trebao si upisati ekonomiju pa se prebaciti iduće godine. Trebao si igrati na sigurno i prijaviti faks za koji si znao da ćeš ga uspjeti upisati.
Vjerojatno se osjećaš glupo i depresivno, ali ako će ti biti lakše, ja upravo redovno završavam petu godinu faksa. Sve ispite sam uvijek uredno polagala, nikad ništa nisam pala niti prenijela.
Sad kad sam na samom kraju, nemam pojma jesam li upisala faks koji je dobar za mene. Što ako cijeli život budem morala raditi nešto što mrzim. Vidiš, priče su raznolike. Od onih koji su upisali nešto što im nije bilo prvi izbor, a sada su sretni, do onih koji su upisali ono što im je bio prvi izbor, a sad se osjećaju totalno izgubljeno.
Nedavno sam imala petu godišnjicu mature. Raspravljala sam s prijateljicama hoćemo li doći na okupljanje razreda ili ne. Jer što ako ljudi budu pričali da su kupili kuću, auto, da imaju odličan posao, a ja ne znam što ću nakon faksa?
Svi smo u istoj kaši
Pogodi što? Nitko ne zna što ga čeka u životu. Umjesto ljudi koji se hvale svojom plaćom i svime što su kupili, ondje su me dočekali ljudi koji su otkrili neke nove hobije, koji se još uvijek traže, koji su tek na drugoj godini jer im je trebalo vremena da nađu ono što ih zanima.
Ljude koji su odlučili ranije zasnovati obitelj, odseliti se, zaposliti se na nekom radnom mjestu koje su najmanje očekivali. Naravno, neki završavaju faks i zadovoljni su onime što su upisali. Neki imaju odlične poslove i sjajne plaće.
Ali nitko od nas nije propalitet jer nitko od nas nije odustao. To je poanta. Možda nisi upisao ono što si htio ili uopće nisi upisao faks, a sad te zbog toga peče savjest. Želim ti reći da se puno ljudi s time suočava. Cijeli život je niz uspjeha i neuspjeha.
Jednom nam je jedan uspješni profesor na faksu rekao da bi trebao napraviti novi CV u koji će umjesto svih uspjeha i postignuća navesti sve neuspjehe. On sam je rekao da je u životu imao puno više neuspjeha nego postignuća.
I život je škola. Ne obaziri se na ono što drugi pričaju i fokusiraj se na ono što želiš. Mene je nedavno kontrolor u tramvaju pitao što studiram, a kad sam mu rekla, rekao mi je: „Jel tebi mama nije rekla da od toga nema kruha?“
Ljudi će uvijek komentirati i zabadati nos. Glavu gore i ne obaziri se. Bit će bolje.
Nova StudiGO epizoda otkriva je li studiranje izvan Hrvatske toliko lagano kako svi tvrde →
