Iako mnogi smatraju da pisci samo moraju sjediti i zapisivati svoje misli i ideje, biti pisac je puno teže od samog piskaranja po papiru i zapisivanja svojih misli.
Evo neki od problema s kojima se pisci svakodnevno susreću:
1. Prije nego započnu pisanje: Ovo je pravo, umjetničko djelo genijalca. Sve sam savršeno si smislila u glavi, sad to samo moram zapisati.
Otvori prazan dokument: Imam dvije rečenice i emotikon. Nemam ništa drugo u glavi.
2. Treba im dva tjedna da napišu školski esej od par strana, a 2 dana za fanfiction od 15 strana.
3. Više vremena provedu razmišljajući što će napisati, nego pišući.
4. Preko 20 započetih priča. Nijedna nije dovršena.
5. Netko mora umrijeti.
No, najveći problem s kojim se pisci susreću jest EDITING, tj. uređivanje priče.
Nakon pisanja 20ak skica, sažetaka i poglavlja, dolazi editing.
Nakon njega, od vaše prvobitne ideje, će ostati samo tema djela, sve ostalo će se najvjerojatnije promijeniti.
Editing uzima više vremena od samog pisanja. Jer morate paziti na sve, likovi moraju biti zanimljivi, morate paziti na kontinuiranost priče, gramatičke i pravopisne pogreške, početak i kraj moraju biti zanimljivi, u protivnome, gubite čitatelje…
Uređivanje priče je zapravo razlog zašto pisci izgube živce.Morate pročitati što ste napisali, zatim ići poglavlje po poglavlje i izbacivati nepotrebno. Zatim opet, pročitati napisano. I onda opet, dodavati i popunjavati praznine.
Zatim opet, pročitati napisano. Onda, ispremještati radnju ili poglavlja jer će tako radnja teći lakše. Nakon tjedan dana i neprospavanih noći, trebao bi doći kraj uređivanju priče. I čestitam, prolupali ste, ali barem imate jednu završenu priču; sad tako treba s preostalih 19.
100 i jedno nepisano pravilo na koje treba paziti, da bi na kraju, poludjeli i ubili sve u knjizi; po uzoru na Georga R. R. Martina ili Shondu Rhimes.
Stoga, pisci moji. Nemojte odustati. Iako uređivanje kida živce, osjećaj ispunjenosti kada završite priču, je neopisiv.
A.M. za Teen novinar
