Kad zamislite najglasnije mjesto na svijetu, sigurno vam na pamet padaju razne koncertne dvorane, stadioni, zračne luke i park pun vrišteće djece, no nijedno od toga ne može se nositi s glasnoćom u ovoj sobi.
Na prvi pogled skromna prostorija izgleda kao spremište ili galerija moderne umjetnosti. Ništa vas ne bi navelo na pomisao da je zapravo strah i trepet za uši, ali tu ste u krivu. Soba je zapravo reverberacijska komora koja je posebno dizajnirana tako da svaka površina može odbijati zvučnu energiju, što omogućuje da zvuk u cijelom prostoru ostane iste glasnoće.
Ova posebna soba nalazi se u Orfield Laboratories u Minnesoti, u SAD-u, poznatoj po svojoj zloglasnoj anehoičnoj komori, poznatoj i kao "najtiša soba na svijetu".
\\folder\vezani_članak
U ovom slučaju, umjesto da vas izluđuje potpunim nedostatkom zvuka, reverberacijska komora reflektira buku sve dok to ljudskom uhu ne postane nepodnošljivo.
Što se događa s osobom u reverberacijskoj komori?
Srećom, na internetu se pojavio video jednog hrabrog youtubera koji je odlučio podnijeti jaku bol u ušima u zamjenu za preglede na poznatoj videoplatformi. Youtuber Ryan Trahan dobrovoljno se javio da sazna koliko dugo može izdržati u prostoru.
Po dolasku u Minnesotu kreator sadržaja razgovarao je sa Steveom Orfieldom, vlasnikom Orfield Laboratories i stručnjakom za zvuk, kako bi saznao kako prostor funkcionira. "Reverb soba je prostorija koja je prilično blizu 100-postotne refleksije", objasnio je. "Dakle, bez obzira na to gdje se nalazite u toj sobi, ona ne postaje ništa glasnija ili tiša... Zvuk je posvuda isti", objasnio je i zaključio: "Što glasnije govoriš, to ti gore bude."
Kako bi proveo Trahanov eksperiment, Orfield je predložio da pušta klasičnu glazbu kroz niz zvučnika i vidi koliko je vremena trebalo prije nego što odjekujući zvukovi postanu neugodni. Nije prošla ni minuta eksperimenta, a kreatoru sadržaja postalo je vidljivo neugodno. Nakon gotovo dvije minute u sobi Trahan je bio prisiljen pokriti uši zbog "senzornog preopterećenja".
Zatim je pokušao hodati uokolo i plesati kao metodu odvraćanja pozornosti, prije nego što je konačno prekinuo eksperiment nakon tri minute i 37 sekundi. Osvrćući se na neugodno iskustvo, Trahan je primijetio da "fizički nije mogao" ostati miran zbog razine buke.
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
