Prvorođenci osjećaju pritisak sa svih strana da moraju biti najbolji, oni koji su 'između' imaju sindrom 'srednjeg tjeteta', a za najmlađe se veže stereotip razmaženosti.
Na ljude utječe velik broj faktora, ali poredak rođenja nas dosta određuje kasnije u životu. To se događa jer roditelji ne odgajaju jednako svoje prvo dijete i ono najmlađe.
Istina je da je najmlađem djetetu dopušteno više slobode te su se mama i tata naučili na svojim greškama odgajajući najstarijeg brata/sestru pa zbog toga znaju da nije kraj svijeta ako nešto zabrljamo.
Biti najmlađi član obitelji je luksuz jer postoji više prednosti toga osim činjenice da smo `mezimci`, a ovo su neke od njih:
Popušta im seKada stariji brat ili sestra nešto naprave to je kraj svijeta i vrijeme je za kaznu trajanja od mjesec dana, ali kada bi se ovo trebalo odnositi na najmlađe dijete, jednostavno se često ne odnosi. Tijekom odgajanja djece roditelji shvate da ne trebaju pretjerivati s kaznama i da nije smak svijeta ako dijete napravi nešto pogrešno. Osim toga, možda su mama i tata imali djecu u razmaku nekoliko godina pa su se bojali da starija kćer ne pokupi neku infekciju ako probuši uši s 14 godina, a mlađem djetetu dopuste bušenje ušiju i ranije jer su prebrodili taj strah i znaju da će sve biti u redu. Ovo je isto dio popuštanja prema mlađem djetetu.
`Što je moje to je i tvoje` - mora vrijediti u takvom obiteljskom odnosu jer mlađem djetetu se mora popustiti, a i nije lijepo ne dijeliti stvari sa svojom braćom i sestrama. Naravno, sve je ovo malo uljepšano jer starija braća obično polude kada im mlađi kopaju po stvarima i prisvajaju njihovo, ali na kraju uvijek popuste. Isto tako, starija braća i sestre se godinama moraju svađati s roditeljima oko posuđivanja njihovog auta, a ovi najmlađi će samo sjesti za volan, a tata im neće ništa reći.
Mlađi uče iz grešaka starije braće
Kažu da budala uči iz vlastitih, a pametan iz tuđih grešaka, pa slobodno možemo reći da su `pametni` u ovom slučaju najmlađi članovi obitelji. Naime, najmlađe dijete može naučiti puno toga na greškama svoje braće jer ako vide kako je mama poludjela kada se starija sestra napila vikendom i došla u pet ujutro, tu grešku sigurno mlađi neće ponoviti ili će ju barem pokušati sakriti.
Iako ih se stereotipno shvaća razmaženima, najmlađe je dijete zapravo uredu s tim kada sva pažnja nije usmjerena na njega. Zašto? Zato što kada su rođeni u obitelji je već bilo djece te oni shvaćaju da se pažnja roditelja mora nekako raspodijeliti. To baš ne shvaćaju najstarija djeca jer su uglavnom (barem na početku) ljubomorna na mlađu braću jer roditelji s njima provode više vremena.
Ovo je znanstveni dokazano jer je YouGov, britanska tvrtka za istraživanje tržišta, saznala da su najmlađa djeca uglavnom opuštenija, manje fokusirana na obaveze te uza se uvijek imaju neke pošalice i dosjetke. Ovaj podatak zapravo ima smisla s obzirom na to je odrastanje najmlađeg zapravo malo manje ozbiljno jer ne mora stalno biti primjer drugoj braći i sestrama.
Premda starija braća i sestre znaju prigovarati i gnjaviti najmlađeg člana obitelji, čim ih gnjavi netko izvana, oni su tu da ih obrane. Starija braća će uvijek braniti najmlađeg brata od bullyja, a nekada i od roditelja ako smatraju da su ih nepravedno kaznili.
