Emocije su komplicirane, ali možete birati hoćete li svoje osjećaje shvaćati ozbiljno ili ćete im dopustiti da vas preplavljuju iz dana u dan i ne poduzimati ništa po tom pitanju. Treba početi sa samosviješću, bar tako govori Denisa Cerna, autorica članka, koji nam prenosi koje osjećaje možete prepoznati ako ste potajno nezadovoljni životom.
1. Otupjela apatija
Najočitiji osjećaj je opći osjećaj apatije, jer to znači da ste se vjerojatno pokušavali razveseliti iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, ali na kraju ste se osjećali toliko frustrirano i iscrpljeno da ste na kraju jednostavno odustali.
Podvrgli ste se rutini posla koji vas više ne ispunjava i iscrpljuje vam dušu, a pritom ste odustali ste od svojih strasti i snova. Zatim, mjesecima ili godinama kasnije, toliko ste se navikli na tu tupu bol da se više uopće ne osjeća kao problem. Istina je da apatija iscrpljuje. Možda se čini da vam nije stalo, ali zapravo ste potisnuli sve te osjećaje, a njihovo potiskivanje oduzima vam svu energiju.
2. Sizifovsko beznađe
Prije nego što vas sustigne apatija, postoji val različitih emocija koje vas polako dovode do točke sloma. Emocije su samo simptomi dubljeg problema, a jedan takav osjećaj je beznađe.
Osjećate li se kao da: Nemate pojma kamo idete?, Svaki put kad si postavite neki cilj, on vam proklizi kroz prste? Stojite na vršcima prstiju, ruke su vam visoko u zraku, ali ne možete postići vrhunac svojih mogućnosti koliko god se trudili?
Autorica je ovaj osjećaj povezala sa mitom o Sizifu.
U grčkom mitu, bogovi su osudili Sizifa na neprestano guranje gromadu uz brdo samo da bi se otkotrljala nazad i tako u krug, cijelu vječnost, čineći Sizifov pothvat potpuno uzaludnim. Sizif ne može stati jer mora nastaviti ponavljati isti besmisleni krug, ali vi možete jer je sizifovsko beznađe pokazatelj da se nešto treba promijeniti jer ste potajno nezadovoljni.
3. Povremeni osjećaji krivnje i žaljenja
Za razliku od apatije i beznađa, krivnja i žaljenje puno su oštrije emocije, koje vas probadaju poput noža, da bi u sljedećem trenutku nestale. Nitko se ne osjeća krivim 24/7, ali to ne znači da ti osjećaji nisu važni. Njihova priroda je samo inherentno drugačija.
Autorica govori zastanete li ponekad i pomislite: „Volio bih da sam napravio to i to? Osjećate li se povremeno kao da niste ispunili svoj potencijal? Kao da si kriv što si odustao od sebe?“
Ljudi koji vole svoj život to rijetko, ako i uopće, dožive. S vremena na vrijeme mogu biti tjeskobni, mogu osjećati ljutnju ili frustraciju, ali ne žale kako im je život ispao. Oni znaju da su točno tamo gdje im je suđeno biti, dok se vi osjećate suprotno.
4. Žudnja za nečim više
Žudnja za lutanjem u današnje je vrijeme postala toliko normalizirana da se sanjarenje o odmoru dok ste zaglavljeni u poslovnom poslu čini kao obična stvar. Sve se svodi na to da, ljudi koji su zadovoljni svojim životima, ne žele svakodnevno biti negdje drugdje.
Ta požuda koju osjećate može biti znak da vam je suđeno više od onog što trenutno imate.
5. Kombinacija tjeskobe i straha
Čak se i uspješni i sretni direktori velikih kompanija osjećaju tjeskobno i uplašeno, ali ponekad tjeskoba, osobito ako je redovito doživljavate, ukazuje na dublji problem ispod površine.
Možete biti prestravljeni da nikada neću postići svoje ciljeve. Biti pod stresom zbog novca i financija. Ipak morate pripaziti da vam, nova prilika koja se ponudi, ne budi strah i da se osjećate kao da ćete nešto zeznuti i izgubiti ono što svi ganjamo, sreću.
Ono što mnogi ne shvaćaju jest da u svojoj potrazi za srećom, često sebe čine ozbiljno nesretnima time što se toliko brinu da je uopće dosegnu. Treba se prepustiti, vjerovati u sebe i uživati u život onakvom kakav jest i bit će vam puno bolje.
