Prestani zabušavati – evo kako ispuniti sve obveze na vrijeme

Odugovlačenje se dogodi svima – i onima koji uvijek sve naprave na vrijeme, ali i onima koji sami sebe nazivaju lijenčinama pa bi se zato moglo reći da je to normalna pojava.

\\Tri priče koje morate vidjeti Jeste li znali? Tuširanje svaki dan? Liječnik otkrio koliko se često treba tuširati Zanimljivo Stručnjak otkriva kobnu grešku koju bi gotovo svatko napravio u prvim sekundama nuklearnog napada Čovječe… Biciklistica podijelila jezivu snimku i u samo nekoliko dana skupila više od 280 milijuna pregleda

Ponekada je naše zabušavanje totalno bezopasno, ali nekada nas može uvaliti u brojne nevolje primjerice u školi, a osim toga, ta navika je vrlo loša, a često postane dio nas. Kada odgađamo zadaću, esej ili grupni rad do zadnjeg trena to znači da nećemo prespavati cijelu noć kako bi sve napravili, a to je uglavnom loša ideja.

Premda je zabušavati lakše, produktivnost je ono što nas pokreće stoga pa valja naučiti kako prestati s lošom navikom odugovlačenja:

Ovaj savjet možda zvuči kao nešto otrcani, ali uistinu pali. Bolje i lakše radimo u prostoru koji nam je ugodan pa ako to znači da trebaš pospremati kaos s radnog stola ili premjestiti lampu s desne na lijevu stranu – to treba napraviti. Mjesto na kojem učiš trebaš učiniti uistinu mjestom na kojem želiš provoditi vrijeme. Svakako bi trebalo biti čisto, a kako će izgledati odlučit će tvoj ukus.

Ograniči se vremenski

Mozak se može usredotočiti na samo jedan zadatak na duže vrijeme, a vrlo lako možemo biti ometeni. Upravo zbog toga može se isprobati `pomodoro tehnika`: postani alarm ili tajmer na 25 minuta, a tijekom tog vremena radi najviše što možeš, a nakon toga si uzmi koju minutu kako bi se istegnula i prošetala noge. Nakon toga trebaš raditi opet 25 minuta i nakon toga učiniti isto. Nakon četvrtog intervala od 25 minuta, uzmi si 15 do 30 minuta pauze, a nakon toga ponovi sve. Davati mozgu takve pauze je vrlo važno, a i vrijeme brže prođe.

Ako se radi o pisanju neke veće zadaće ili eseja, a ti odgađaš to raditi do zadnjeg treba i želiš ga napisati odmah, moraš znati da to rijetko kada tako ide. Upravo zato su bitni mali ciljevi, primjerice – tjedan dana prije eseja istraži temu o kojoj treba pisati, razmisli, napiši uvod, još se informiraj i slične stvari. Takav rad počiva na malim ciljevima koji su svakako pozitivniji od velikih jer njih je često teško ispuniti, pogotovo u jednom danu.

Ako nemaš povjerenja u samu sebe i znaš da ćeš zabrljati i poći putevima zabušavanja, možeš zamoliti prijateljicu ili nekog iz obitelji za pomoć. Ispričaj prijateljici koji su tvoji `mini ciljevi` koje želiš ostvariti tijekom dana, a neka te ona nakon nekog vremena nazove i pita kako ide. Ovo je prilično dobra metoda jer nas netko drugi `drži pod kontrolom` i možemo vidjeti jesmo li ispunili sve ili ne.

Ovo se može činiti kao totalno banalan savjet, ali pali. Čim nešto stavimo na papir odmah sve postane lakše, a tako je i sa školskim poslom kojeg imamo za obaviti. Raspored posla se ne bi trebao micati i stalno bi trebao stajati na istom mjestu kako nam u glavi ne bi bio kaos i kako bi uvijek znali što smo ostvarili, a što je još ostalo.

Uvijek treba sebe nagraditi nakon nekog napornog školskog projekta te si uljepšati dan. Osim toga, tada možeš osjetiti za što si to sve radila. Nagrada ne mora biti u obliku čokolade ili deserta, to može biti i gledanje filma ili odlazak na kavu s prijateljicom. Kada se kraj posla bliži kraju, znamo da nam slijedi nagrada te bi nam to trebao biti jedan od motivatora.