Promjene u gimnazijama: uvođenje prakse i ukidanje određenih predmeta – da ili ne?

Goran Đurđević, nastavnik iz Požege, analizirao je za portal Telegram.hr probleme gimnazijskog obrazovanja i dao nekoliko zanimljivih prijedloga.

\\Tri priče koje morate vidjeti Dosjetljivost na djelu Način na koji je Dalmatinac zaštitio auto od krađe osvojio je publiku Pokažite što znate! Ovaj kviz nije samo zabava - pokazuje kako vam mozak radi Hmm… "Mama, ja te više ne volim": Kći joj ostavila poruku, objava podijelila gledatelje

Prenosimo dio njegovog teksta, a cijeli možete pročitati ovdje.

Mislite li da ima dobre ideje?

'Dosadašnji gimnazijski program nastao je na tradicijama tzv. opće kulture, što znači da postoji jako puno predmeta (u prvom razredu opće gimnazije 15 predmeta, a u trećem razredu opće gimnazije čak 17 predmeta) koji obuhvaćaju različite aspekte prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti.

Svi su predmeti povezani uz stjecanje što više faktografskog znanja (u prilog ovome ide državna matura, koja traži isključivo faktografsko znanje). U današnjem svijetu pojam tzv. opće kulture uopće nije relevantan. Naime, radi se o sve većim specijalizacijama koje razvijaju vještine, kompetencije i navike umjesto činjeničnog znanja.

Takve se specijalizacije razvijaju u redovitom ponavljanju operacija, a ne forsiranju količina gradiva.

Prije svega, je li nužno u općoj ili jezičnoj gimnaziji imati šest sati tjedno fizike, kemije i biologije? Možda bi se trebalo navedene predmete integrirati u jedinstveni predmet Prirodoslovlje ili Prirodne znanosti (moguć je i neki suvisliji naziv) što bi omogućilo pojednostavljenje i integriranje nastavnih sadržaja, ali i smanjivanje satnice (moj je prijedlog na četiri sata tjedno za opće i jezične gimnazije). Status informatike svakako bi se trebao promijeniti te bi za sav gimnazijski program trebala biti obvezna. Što se tiče prirodoslovnih i prirodoslovno-matematičkih gimnazija, svakako bi trebalo integrirati logiku i filozofiju te ih smanjiti s tri na dva sata tjedno, kao i politiku i gospodarstvo integrirati u povijest i geografiju.

Kao izborni predmet moglo bi se uvesti nešto poput Građanskog odgoja i obrazovanja, Poduzetništva, Organizacije rada, Organizacije vremena, Pedagogije učenja (kako efikasno učiti), Metodologije znanstvenog istraživanja, Akademskog pisanja, Osnova ekonomije i niza sličnih predmeta koji bi pokrivali buduća zanimanja i studijske grupe, a nedovoljno se rade na redovitoj nastavi (Arheologija, Etnologija, Antropologija, Lingvistika, Nutricionizam, Osnove građevine, Osnove arhitekture, Dizajn itd.).

Uvođenje prakse u gimnazije također je nužnost. Prije svega, ta se praksa može odraditi tijekom nastavne godine iz nekog predmeta ili tijekom ljetnih i/ili zimskih praznika. Ključno je pitanje koja praksa i gdje jer gimnazijalci nemaju neko svoje zanimanje. Dovoljno je pet radnih dana prakse, i to u kulturnim institucijama (muzeji, arhivi, istraživački centri i slični), humanitarnim organizacijama (Caritas, Crveni križ itd.) i udrugama civilnog društva.'

Foto: Shutterstock
I.N.