Dugo se vremena inteligencija poistovjećivala i mjerila standardiziranim IQ testom. Što je osoba imala veći rezultat, to je smatrana inteligentnijom i u skladu s tim, pripisivale su joj se veće šanse za uspjeh u životu.
No visok IQ ne jamči uvijek uspjeh, a mnogi su psiholozi počeli naglašavati važnost emocionalne inteligencije (EQ) i krenuli u svojim istraživanjima primjenjivati alternativne načine mjerenja inteligencije koji se ne usredotočuju nužno na IQ. Znamo kako se zbog visine IQ-a često rade prave drame te prave cijele ljestvice naroda gdje ih se rangira od onih s najnižim do onih s najvišim IQ-om.
Prema psiholozima, postoje četiri vrste inteligencije: IQ, EQ, SQ i AQ.
Što se točno krije iza svih ovih skraćenica i po čemu se razlikuju, saznajmo u nastavku.
IQ ili kvocijent inteligencije koji je dugo vremena bio top 1, možemo ukratko opisati kao mentalnu karakteristiku koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva i korištenja prethodnih znanja za snalaženje u okolini.
EQ ili emocionalni kvocijent odnosi se na sposobnost upravljanja emocijama. To uključuje sposobnost razumijevanja i samokontrole vlastitih osjećaja za učinkovitu komunikaciju, upravljanje sukobima, prevladavanje izazova i ublažavanje stresa.
SQ ili socijalna inteligencija uključuju nečiju sposobnost interakcije i komunikacije s drugima sa sposobnošću izgrađivanja mreže prijateljstava kroz duže vremensko razdoblje.
AQ ili koeficijent otpornosti odnosi se na nečiju sposobnost prevladavanja izazova ili nedaća. O visini AQ-a ovisi kako ćete proći kroz težak period u životu, hoćete li odustati, hoćete li se boriti ili pak totalno „puknuti“ pod teretom pritiska i izgubiti razum.
Autor, psiholog i novinar New York Timesa Daniel Goleman u svojim je istraživanjima došao do spoznaje kako ljudi s većom emocionalnom i socijalnom inteligencijom mogu napredovati jednako kao i oni s visokim IQ-om, dapače, čak i bolje. Svoje je rezultate i teze prikazao kroz nekoliko knjiga u kojima se bavi temom inteligencije.
Stoga je pogrešno misliti kako je jedna vrsta inteligencije važnija od druge. I dok se kroz obrazovni sustav bilda naš „IQ“, možemo reći kako razvoj ova preostala tri tipa inteligencije ovisi o nama samima.
Kako „nabildati“ našu emocionalnu inteligenciju, koja je usko povezana sa socijalnom i koeficijentom otpornosti?
Za početak, možete u knjižnici ili knjižarama potražiti knjige ili stručne članke za stjecanje znanja i sigurni smo da ćete primijetiti razliku. Naučit ćete bolje razumjeti sebe same. Kad ćete se uhvatiti da osjećate neku posebno jaku emociju (bilo pozitivnu ili negativnu), odvojit ćete trenutak i priupitati se zašto se tako osjećate. Možete voditi i dnevnik o vlastitim osjećajima. Jednom kad naučite razumjeti sebe i vlastite emocije, naučit ćete biti empatični, odnosno razumjeti emocije i kod drugih ljudi.
Na neki način jačanje emocionalne inteligencije bi se moglo okarakterizirati kao i jačanje karakternih osobina u pozitivnom smislu pa se tu možemo nadahnuti izrekom rimskog filozofa i retoričara Cicerona, kako „karakter bez inteligencije vrijedi mnogo, ali inteligencija bez karaktera ne vrijedi ništa“.
