Baš kao što je i album, ovo će isto biti dugačko, pretjerano i neispolirano.
Kanye West i ja imamo kompliciran odnos. Kada sam ga prvi put čuo, to je bilo sve što sam htio čuti u svom životu na jednom albumu. Poznati soul semplovi, ubrzani da zvuče kao vjeverice. Kada je College Dropout droppao, podebljao je status hip hopa u mom životu. Kasnijim istraživanjem sam skužio da je Kanye producirao neke druge albume i pjesme koje sam cijenio, poglavito za Jay-Z-ja i njegov klasik Blueprint.
Kada je Late Registration izašao, proveo sam noć na Limewireu i sporoj Carnet internet vezi, riskirajući zaraze svim mogućim računalnim virusima samo kako bih poslušao pjesmu po pjesmu. Današnja djeca ne mogu shvatiti što znači čekati gotovo dva sata da skineš 5 megabajta pjesme, a kad se skine – to ipak nije ta nego je neki okrutan reper svoju pjesmu naslovio Kanye_West_Drive_Slow.mp3
Kasniji albumi su također oduševljavali, univerzalno priznat, a onda je došao 808 and Heartbreaks. Album koji je znatan broj kritičara i fanova dočekao na nož. (Danas se smatra jednim od najutjecajnijih albuma u posljednja dva desetljeća).
Od tog trenutka Kanye West postaje netko tko me izaziva da neprestano preispitujem granicu između osobe i umjetnika, između lika i djela. Kroz vrijeme se moj odnos prema Kanyeu neprestano mijenja, ali ono što ostaje je želja i nada za još dobre glazbe. Svakim novim izdanjem žeđam. Neki albumi mi vrate vjeru, neki ju oduzmu, neki su kušnja koju tek kasnije shvatim kao upravo ono što mi je trebalo. Ovo bi bio predugačak tekst kada bih tekstualno analizirao svaki album pa ću se posvetiti samo onom koji me šokirao kada je napokon izašao u nedjelju, 29. kolovoza.
Donda.
Album nazvan prema njegovoj pokojnoj majci. Album koji se već neko vrijeme čeka. Tri listening partyja je imao, uzdigao se u nebesa žicama, zapalio se, pozvao bivšu da dođe u vjenčanici, ali album nikako da izađe. Kanye je iznajmio stadion u Atlanti gdje je u sobičku dovršavao album, a u goste su mu došli svi mogući izvođači i producenti. Izdavanje ovog albuma je postalo performans. Snimke iz sobe na stadionu, slušaonice pred tisućama ljudi, merch… Diskutabilno. Iritirajuće. Kad će? Kad će?
Naivno sam vjerovao najavljenim datumima, provjeravao Spotify da vidim je li album izašao. I onda je izašao.
#DONDA by @KanyeWest earned nearly 100 million first day streams on the global Spotify chart, making it the the second biggest album debut of all time. pic.twitter.com/s2TErzJKi3
— Photos Of Kanye West (@PhotosOfKanye) August 30, 2021
Kanye već neko vrijeme nije najbolje. Puklo je s Kim Kardashian, bori se za svoje mentalno zdravlje, svjedočili smo njegovim brojnim rantovima i ispadima, jasno je da su ga svjetla reflektora pojela. On i dalje ne odustaje od svoje glazbe, u njoj pronalazi spas i utočište. Ne radi glazbu zbog novca (iako i dalje zna stvoriti hype i majstor je poslovnih poteza). Mogao je kao Rihanna biti u prijevremenoj mirovini, ali – koliko nama treba njegova glazba, treba i njemu. Želim izbjeći patetiku u ovom tekstu, ali se bojim da to neće biti moguće. Kanye traži spas.
Još od Sunday Servicea, od albuma Jesus Is King, očito je da Kanye traži vjeru. Nisam siguran je li ju pronašao koliko ju zapravo očajnički traži. Od početka karijere koketira s religijskim simbolima, na radio je davnih dana postavio pjesmu Jesus Walks, nosio je ogroman lanac oko vrata s Isusovom glavom, ali ovo što se sada događa s njim je iduća razina. Na prvom albumu je rekao da pretvara ateiste u vjernike, a ovaj put je to uspio i sa mnom.
Kada je izdao Kids See Ghosts s Kid Cudijem i vlastiti album Ye, u to vrijeme je producirao još nekoliko albuma (Nas, Teyana Taylor… ) gdje je na tim albumima bilo svega 7 pjesama. Na Dondi smo dobili 27 pjesama. Gotovo dva sata glazbe. Danas se to gotovo nitko ne usudi.
🚨Kanye West’s #DONDA breaks the Apple Music Record for the album to hit #1 in the most countries.
— #1 in 130 Countries and counting. 😱 pic.twitter.com/nZd1g8BUx5
— 𝗔𝗟𝝗𝗨𝝡 𝝩𝗔𝗟𝝟𝗦📀 (@AlbumTalksHQ) August 30, 2021
Kako sam slušao ovaj album? Na najbolje slušalice koje posjedujem – iako me stežu i ne mogu ih nositi duže od 45 minuta. Ritual koji radim samo s najiščekivanijim albumima. Nisam ni primijetio da me stežu i da se znojim dok ih nisam skinuo nakon slušanja čitavog albuma.
Album otvara “Donda Chant”, pjesma u kojoj Syleena Johnson, Kanyeova suradnica samo ponavlja ime Kanyeove majke. Zbunjujuć početak, a sigurni smo da će ovaj kratak “skit” dodati pozamašan broj streamova ukupnom broju. I onda počinje.
“🎶Tell me if you know someone that neeeeeds.. JEEEEEEEEEESSUS, LAAAAAWD🎶” 😭😭 #donda pic.twitter.com/aqp4MURkT1
— Chubbex (@TheRealChubbex) August 30, 2021
Ovo je produkcija za stadione kakvu je prvi put imao na Graduationu. Opet stadioni. Ovaj put na drukčiji način. Drukčiji instrumenti prevladavaju, drukčiji produkcijski izbori, nismo na ovo navikli, ali ovo je i dalje za mase. Za mise.
Ne mogu ovaj članak ni nazvati recenzijom, ovo je reakcija. Da bih mogao dati recenziju, trebao bih upiti sve s albuma, a od jučer sam ga stigao preslušati svega tri puta – nedovoljno za razlikovanje svih pjesama. Ali album teče. Nekad brže, nekad sporije. Kako bih ga opisao u par riječi? “Nedovršena skica za klasik”. Tako sam iskomentirao u jednoj od brojnih rasprava po FB komentarima. To i mislim. Zašto onda pišem ovaj članak? Jer imam potrebu izbaciti svojih 2 centa u vorteks interneta, želim obilježiti tu čudnovatu nedjelju koju sam imao jučer zahvaljujući gospodinu Westu.
mood for the rest of eternity #DONDA pic.twitter.com/nxaYCaj6Bu
— Bi$hup™️ (@BishupH) August 30, 2021
Razumijem zašto Kanye ima opsesivnu potrebu dotjerivati ovaj album, čak se po medijima povlače tvrdnje kako je album postavljen na streaming servise bez njegovog pristanka. Vjerujem da ćemo proći još nekoliko verzija albuma prije nego izađe u fizičkom izdanju – baš kao što je to bio slučaj s The Life of Pablo. To je prednost streaming servisa.
U samom startu se nekoliko pjesama izdvojilo od ostatka čopora. Off The Grid je favorit od samog starta, ali redoslijedom ga prati Hurricane s Lil Babyjem i The Weekndom. Oprao me uragan. Stajao sam u nevjerici na stepenicama svog stana dok je Weeknd molio oca da ne dopusti da se utopi. Tu sam postao vjernik. To me dobilo. Očaj i nada istovremeno. Odjednom možeš osjetiti gdje je Kanye sada u životu. Svi smo nekad bili tamo, svi ćemo nekad biti tamo. Izgubljeni. Poslušao sam pjesmu tri puta prije nego sam mogao dalje. Lista gostiju je ogromna. Ima diskutabilnih gostiju. Zlostavljača, homofoba, nasilnika. Još jedan izazov da odvojim likove od djela. Još nisam ni pohvatao koga sam sve čuo. Da, na Redditu sam našao neku listu svih featuringa, ali sam je samo preletio, nije mi toliko bilo važno čitanje koliko slušanje.
Nedostaje ti stari Kanye? Taj period je iza njega. On više ne može biti taj Kanye. Sad su iza njega propale veze, otac je, prošao je mentalne slomove i bježanje u kolibe… Ne znamo kako je medicinski, ali na dobrom mjestu ne može biti netko tko se putem medija svađa s “protivnicima”, netko tko otkriva Drakeovu adresu u trenutku ljutnje, netko tko poziva navodne Drakeove ljubavnice da sudjeluju u performansima, netko tko impulzivno mijenja Jay-Zjeve versove za Da Babyjeve… Ovaj put nisam ljut. Ne mislim da Kanye mora biti bolja osoba. Jedino što želim je da bude dobro.
After Believe What I Say the albums goes to some place man. 24 gets me every listen. #donda #MambaForever pic.twitter.com/jURSZSbwXL
— Netji2Sanji_BMG🎒🏵👒🌻 (@NetjiPhD) August 30, 2021
Jasno je da ovaj album neće sjesti svima, previše očekivanja nam je usađeno kroz razvoj Kanyeove karijere. Ovaj album dijeli. Imao je i Stevie Wonder takvih trenutaka u karijeri (khm secret life of plants khm). Na dan premijere sam dobio gotovo podjednak omjer poruka koje uzdižu album i poruka koje gaze album. Ali… ALI!!! O njemu se priča. Zbog njega se šalju poruke ljudima s kojima imaš potrebu iskomentirati sve ovo. Ovo je masivan popkulturni trenutak.
Trebat će mi vremena da još ispoliram svoje mišljenje, da smirim dojmove, da odlučim koju ocjenu ću mu dati. Da odlučim koje mi je najbolje gostovanje. Proći će vremena. Ali evo. Slušam. Dugo nisam ovako zapeo za album. Još od prošle godine i Open Mike Eaglovog zadnjeg albuma. Morat ću svjesno pauzirati konzumaciju, da me ne umori, da mi ne dosade zvukovi. Ne vidim da se to događa danas ili sutra. Previše je toga za upiti. Album završava s četiri alternativne verzije pjesama koje se ranije pojavljuju na albumu. Ne mogu se ni odlučiti jesu li mi bolje prve ili druge verzije – pogotovo kad ne možemo pohvatati Kanyeov reasoning ni kreativan proces. Je li album mogao biti kraći? Je. A možda nam je glazbena industrija spalila attention span i odvikli smo se od ovoliko glazbe odjednom.
