Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Nedavno sam navršila 17 godina. Oduvijek sam bila vedra i vesela osoba I vrlo lako sam se uklapala u nova društva. Sve je zapravo počelo kad smo se moje društvo i ja razišli krajem osnovne. Na to su najviše utjecale glasine koje su se širile o meni. Skupina dečkiju su okolo govorili da sam ku***, sponzoruša i takve neke stvari. Mnogo, ali zaista mnogo, ljudi me zbog tog prezire tj. ne voli. U školi me neki čudno gledaju, osobe s kojima riječ u životu nisam progovorila jer im je taj netko nadrobio sranja o meni (naravno neistinita). U jednom periodu sam bila najsretnija kad sam se počela dopisivati sa simpatijom, no vrlo brzo smo prestali baš zato što se on druži s njima koji pričaju tako o meni, on je povjerovao i dan danas me naziva tako i prezire me. I tako smo došli vrlo brzo u 3. srednje, ja bez prijatelja, ali se pokušavam čvrsto držati, ne dam na sebe, ne pokazujem emocije u kojima se gušim kada sam sama i nadam se da će se sve na faksu promijeniti, to mi je iskreno zadnja nada. Da se ne lažemo, u školi u svom razredu sam dobra sa svima (bar ja tako mislim i pokušavam isključiti moguće ogovaranje kojeg 100% ima), sa svima pričam i ok smo si. Ali sve je to drukčije izvan škole, svi se druže s nekim svojim starim poznanicima, ili još gore, žive daleko i ne da im se dolaziti da bar odemo na kavu. U bivšem razredu sam imala frendicu s kojom sam bila dobra, ali čim je došla srednja totalno smo se razišle i više mi se uopće ne javlja. Da ne bi bilo zabune, ja sam ta koja ju je stalno zivkala na kavu, ako ništa da se bar odemo prošetati, ona mi poruku ne bi čak niti seenala ili bi smislila najgluplji mogući odjeb. Osjećam se grozno kad sam stalno doma, nekad se odem sama prošetati, ali ni to ne mogu dovijeka. Zaboravila sam napomenuti da imam najbolju frendicu, jedinu pravu prijateljicu koja je uz mene oduvijek bila i nadam se da će i biti. Da nema nje ovaj period bi mi bio puno teži, ali ovako se dosta dobro držim. Što se tiče dečkiju, glasine su se pročule jer sam otkantala neke s kojima nisam htjela biti, zato što sam napravila to i to, blablabla, uvijek su mi lijepili umobolne i lažne etikete. Ovo govorim skroz iskreno i imam osjećaj da gubim jedan divan period svog života zato što nemam društva. Vikendom sam doma, naravno moja najbolja prijateljica i ja izlazimo, ali opet glupo je da samo nas dvije odemo van negdje u klub, fali nam društva. Još jedna stvar, ona sa strane ima jednu drugu frendicu s kojom je dosta dobra, i zbog tog se osjećam jako ljubomorno. Glupo je, ali ne mogu si pomoći, protiv nje nemam ništa, ok cura, ali kad su njih dvije zajedno mene kao da uopće nema. Evo, hvala stvarno svakome tko pročita i još veće hvala onome tko mi dodijeli kakav savjet!
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
na početku bih ti htjela zahvaliti što si nam se javila te hrabro i otvoreno progovorila o svojim brigama. Ako sam dobro shvatila, zabrinuta si oko toga što trenutno nemaš puno prijatelja s kojima bi provodila slobodno vrijeme. Kažeš da zbog glasina koje kruže o tebi imaš osjećaj kao da te ljudi čudno gledaju, pa čak i preziru. Vjerujem da nije lako nositi se sa svim tim osjećajima, pogotovo ako ih već neko vrijeme držiš u sebi. Htjela bih ti reći kako su te brige sasvim razumljive i uobičajene za period života u kojem se nalaziš. Žao mi je zbog svih pogrdnih riječi koje su ti drugi vršnjaci govorili. Nisi zaslužila slušati uvrede i neistine o sebi, već da ti se drugi obraćaju s poštovanjem i uvažavanjem. Kažeš da se trudiš držati čvrsto i ne pokazivati emocije, iako se iznutra gušiš. Premda je ponekad teško otvoreno govoriti o svojim problemima, važno je da dobiješ podršku koju zaslužuješ, a značajan korak na tom putu si već napravila i na tome ti čestitam.
Za većinu mladih prelazak iz osnovne u srednju školu predstavlja veliki pritisak, a neki od njih kažu da se, ni nakon nekog vremena, nisu do kraja pronašli u novoj sredini i sa novim ljudima. Dobila sam dojam da se i ti, baš kao i oni, ponekad osjećaš usamljeno, neshvaćeno i opterećeno. Htjela bih ti reći da se usamljenost često zna javiti u situacijama kada očekivanja koja ljudi imaju vezano uz to kako bi odnosi s drugima trebali izgledati, nisu u skladu s odnosima kakve zapravo imaju. Tako, primjerice, osoba može imati jednog ili dva bliska prijatelja, ali i dalje žudjeti za većim društvom i osjećati se usamljeno, premda objektivno nije sama. Usamljenost može biti poprilično bolna no postoje načini da ti bude bolje. Neke ideje koje možeš isprobati su primjerice: pronalazak neke aktivnosti ili hobija gdje možeš upoznati nove ljude sa sličnim interesima, organiziranje zajedničkog druženja sa prijateljicom (gledanje filmova, pravljenje muffina, izlet u drugi grad), kreativno izražavanje (pisanje dnevnika, slikanje na platnu uz opuštajuću glazbu, sviranje nekog instrumenta) ili razgovor sa osobom od povjerenja. Pitam se kako ti se to čini.
Također, rekla si da se osjećaš ljubomorno kada je tvoja najbolja prijateljica u društvu druge prijateljice s kojom je u dobrim odnosima. Ponekad je u podlozi ljubomore zapravo strah od toga da treća osoba prestavlja prijetnju za naš odnos s dragom osobom ili da ćemo je na neki način izgubiti. Bilo bi poželjno razmisliti o nesigurnostima koje te brinu te izabrati neku zgodnu priliku kada bi o svemu mogla otvoreno i nesmetano razgovarati sa svojom prijateljicom. Također, korisno bi bilo i ispitati kako onda gleda na tu situaciju te postoji li nešto što zajedno možete učiniti, a da se u vašem odnosu obje osjećate sigurno i neopterećeno. Vjerujem da bi i njoj puno značilo kada bi joj iskreno dala do znanja koliko ti je stalo do vašeg prijateljstva i koliko ti je ona vrijedno društvo. Neki mladi kažu da im je lakše izraziti svoje misli na papir, u obliku pisma. Pitam se koji bi način tebi više odgovarao. Važno je imati na umu da se niti jedna promjena ne događa preko noći, potrebno je puno strpljenja i ustrajnosti da stvari krenu na bolje - a ja vjerujem u tebe!
Voljela bih čuti što misliš o svemu tome. Ako osjetiš potrebu za razgovorom, uvijek nam se možeš javiti na liniju Hrabrog telefona za djecu i mlade na broj 116 111 radnim danima od 9 do 20 sati. Za slučaj da više voliš tipkati, javiti nam se možeš i na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Tople pozdrave šalje ti,
tvoj Hrabri telefon
Foto: Giphy/ Shutterstock.com – Solid photos
M.T./ Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Nemam volje za ništa... Razmišljam da se počnem rezati, možda bi to moglo ublažiti tugu' HELP
'Kad god prođem pokraj nekog, imam osjećaj da se ta osoba meni smije' HELP
