Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet je svake godine redovito na samom vrhu najpoželjnijih fakulteta među maturantima, a tri studentice s njega sada su pokrenule koristan i zanimljiv projekt.
Ema Zgurić, Nikolina Šrajbek i Stella Kodba su tri studentice s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koje su dobile ideju da žele buduće studente svog faksa, ali i one koji već na njemu studiraju, malo bolje informirati! Tako su pokrenule podcast pod nazivom ERPOST. One su studentice završne godine, a teme o kojima pričaju u epizodama ovog podcasta mogu koristiti svima, bez obzira koja su godina. S obzirom da je njihovo zanimanje tako zanimljivo svake godine maturantima, žele im dati neke korisne informacije. Prvu su sezonu odlučile fokusirati na sva zanimanja kojima se nakon faksa mogu baviti i pričale s ljudima koji se već neko vrijeme njima bave. Slušati ih možeš na YouTubeu i Spotifyju. U intervju su nam otkrile nešto više o podcastu, o čemu će biti sljedeće sezone, kakve su imale izazove na snimanjima, a ispričale su i kako je studirati na njihovom faksu.
1.Kako ste dobile ideju pokrenuti podcast ove tematike?
"Ideju smo dobile na predavanju nama jako drage profesorice Stošić. Shvatile smo da je edukacijskim rehabilitatorima u praksi teško stalno biti u doticaju s novim znanstvenim spoznajama jer to zahtijeva izdvajanje svojeg slobodnog vremena. Ipak moramo biti svjesni da imamo i druge uloge u životu, osim poslovne. Zato nam je palo na pamet da u kratkim epizodama podcasta obrađujemo nove znanstvene spoznaje od kojih bi imali koristi edukacijski rehabilitatori, ali i šira javnost. Međutim, da bi doprle do šire javnosti, smatramo da prvo trebamo osvijestiti tko su edukacijski rehabilitatori. I dalje nas nazivaju defektolozima, radnim terapeutima, maserima i sličnim nazivima, a za edukacijske rehabilitatore znaju uglavnom oni koji su u potrebi."
2.Koliko ste zadovoljne s podcastom do sada i epizodama koje su izašle? Koja je vama najdraža i zašto?
Nikolina: "S moje strane, ispunile smo sva naša očekivanja. Zapravo sam mislila da ćemo putem imati još više izazova. Reakcije publike su pozitivne i svaki komentar na novu epizodu nas vodi naprijed. Mislim da je svaka epizoda vrijedna na svoj način. Kao najdražu bih ipak izdvojila onu koja govori o edukacijskom rehabilitatoru – odgojitelju jer je to područje u kojem se najviše vidim u budućnosti."
Ema: "Što se tiče sadržaja, stvarno ne mogu izdvojiti neke epizode jer sam iz svake nešto naučila. Ipak, istaknula bih prvu epizodu jer nam je to bio poseban događaj i mislim da ću tu epizodu zauvijek pamtiti. Pojedine mi epizode puno znače, to su epizode o edukacijskim rehabilitatorima-učiteljima, stručnim suradnicima u vrtiću, samostalnoj djelatnosti i radu u udruzi. Kroz njih sam dobila dosta savjeta za budući profesionalni rad, ali i neke životne mudrosti za osobni razvoj."
Stella: "Vjerujem da smo sve tri jako zadovoljne! Kad smo tek krenule, nismo znale što očekivati, kako će se sve posložiti. Dok su se stvari zahuktale, shvatile smo da se gotovo uvijek pregledi vrte oko istog broja što nam zapravo govori da imamo stalnu publiku koja nas rado sluša i veseli se svakoj našoj epizodi. Stvarno je teško izdvojiti neku epizodu – sve su redom vrsni stručnjaci s iskustvom o kakvom zasad možemo sanjati. Recimo da mi je vrlo posebna epizoda koja govori o edukacijskom rehabilitatoru u profesionalnoj rehabilitaciji zbog koje smo se sve tri zaputile u Zaprešić i na kraju provele tamo skoro cijeli dan."
3.Što vam je bio najveći izazov?
Nikolina: "Meni je izazov uskladiti faks, posao i snimanje podcasta. Dobra organizacija je svakako pola posla pa na kraju uspijem koordinirati sve obaveze, a da opet nađem vrijeme i za prijatelje i obitelj, ali ponekad stvarno uzme puno vremena što u početku nisam mislila da će biti baš tako."
Ema: "U početku mi je najveći izazov bio izlazak iz zone komfora. Prva snimanja su bila izuzetno stresna jer se nikad dosad nisam našla u takvoj situaciji da intervjuiram nekoga. S obzirom na to da smo i prethodno pratile rad većine naših gostiju, imamo veliko poštovanje prema njima i naravno da onda postoji trema kada ulazimo u interakciju s njima. Sva snimanja su prošla jako ugodno, tako da se ta trema s vremenom dosta smanjila."
Stella: "Meni je i još dan danas, snimiti svoj glas kad postavljam pitanja u epizodama. Grozno si zvučim kad se slušam, nisam se još sasvim privikla, ali sam pronašla frekvenciju u kojoj si zvučim pristojno."
4.Zašto mislite da je vaš podcast bitan za poslušati?
"Rekle bismo da onima koji nas slušaju daje puno bolji uvid u to tko su edukacijski rehabilitatori i čime se oni bave. Često nas brkaju s drugim strukama, mnogi ni ne znaju da se već u ranoj intervenciji mogu javiti edukacijskim rehabilitatorima. Isto tako i osobe s invaliditetom koje se žele zaposliti, a na prvu možda nisu sigurne kome se obratiti u tom cijelom procesu, mogu potražiti edukacijskog rehabilitatora koji se bavi područjem profesionalne rehabilitacije.
Nastojimo prikazati širinu naših kompetencija i nadamo se da će to biti put prema otvaranju većih i boljih mogućnosti za nas stručnjake u poslovnom svijetu, ali i za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom te njihove obitelji u kontekstu pravovremenog pružanja podrške.
Trudile smo se birati goste koji imaju bogato iskustvo na pojedinom radnom mjestu. Svaki put smo birale nekog za koga znamo da kvalitetno radi svoj posao ili nekog za koga smo dobile dobre i čvrste preporuke. Mislimo da ni s jednim gostom nismo promašile, svi su konkretno predstavili svoje radno mjesto, ali i dali svoju perspektivu. Na samom početku smo rekle da želimo prikazati realno stanje edukacijske rehabilitacije, bez nepotrebnog uljepšavanja.
U epizodama se može čuti s kakvim se izazovima edukacijski rehabilitatori susreću, ali i savjete kako se s njima nositi. Mislimo da je korisno da svi to čuju kako bi se mogli pripremiti na to što ih čeka. Kolege u struci na taj način čuju da nisu jedini koji se susreću s takvim izazovima i možda dobiju koristan savjet. Također, osobe koje nisu naše struke, susreću se s edukacijskim rehabilitatorima, mogu dobriti bolji uvid u naš posao i razumjeti s čime se sve susrećemo."
5.Kako to da ste odlučile da u prvoj sezoni krenete s predstavljanjem radnih mjesta?
"Mislim da smo i same shvatile da je naše zanimanje toliko široko da ni mi ne znamo što sve radimo na kakvim radnim mjestima, pa nam se kao logičan potez učinio pružiti edukacijskim rehabilitatorima da se međusobno upoznaju, a tek poslije uzeti veći zalogaj i krenuti na obraćanje široj javnosti. Budući da nas nema dovoljno u Hrvatskoj, često su institucije primorane zaposliti i nestručne zamjene. Ne želimo kompromitirati nikoga, no smatramo da je važno govoriti o širini našeg zanimanja i kompetencija koje imamo po završetku studija Edukacijske rehabilitacije u Zagrebu."
6.Kakav sadržaj spremate za drugu sezonu? Možete li nam otkriti jednu od tema koju imate u planu?
"Druga sezona će definitivno ići u drugom smjeru i informacije će publici biti predstavljene na malo drugačiji način. Planiramo uključiti ne samo edukacijske rehabilitatore, nego i ostale skupine. Možemo otkriti da ćemo se baviti razbijanjem mitova i da ćemo tijekom cijele druge sezone razbiti nekih 60-ak mitova. Vjerujemo da će tematika sezone biti zanimljiva i široj javnosti, svim ljudima koji su željni dublje spoznaje društva i ljudi koje čine to društvo."
7.Jeste li dobile podršku svog fakulteta i kolega?
"Zasad su komentari bili u potpunosti pozitivni, svima je inovativno, sviđa im se i zanima ih kako smo došle na ideju. Nas cijeli proces jako veseli jer prvenstveno ulažemo vrijeme i drago nam je kad su povratne informacije takve da radimo pravu stvar. Posebno smo sretne što nas je nekoliko profesora podržalo čim smo im predstavile ideju o podcastu. Kad im se obratimo za savjete, rado nam pomognu i profesori i novozaposlene asistentice. Još nismo naišle na situaciju da nam netko nije odgovorio na e-poštu tako da stvarno cijenimo svaki oblik podrške.
Već nam je nekoliko profesora spomenulo da smo pri izlasku prve epizode bile glavna tema na vijeću i da se koncept i provedba svima sviđaju. Kolege nas često podrže angažmanom na društvenim mrežama, ali ono što nikako ne bismo voljele zaboraviti je podrška stručnjaka edukacijske rehabilitacije pa tako kad im se javljamo za gostovanje u epizodama, gotovo uvijek kažu da su čuli za naš rad i da im je čast podržati nas sudjelovanjem u epizodama."
8.Koji biste savjet dale nekome tko ove godine upisuje Edukacijsko-rehabilitacijski faks?
"Savjetovale bismo budućim studentima edukacijske rehabilitacije da pronađu vrijeme za sebe i za druženja s kolegama, da istraže čari Zagreba i mogućnosti koje nudi studentski život. Da kritički promišljaju svaku informaciju koju čuju na fakultetu, da postavljaju pitanja i da iskoriste susretljivost profesora i asistenata. Da razmišljaju izvan okvira i da za pisanje seminara ili drugih radova profesorima predlože i neku svoju ideju jer će je većina profesora vrlo rado podržati.
I za kraj, da posjete naš YouTube ili Spotify i čuju što sve možemo raditi kao edukacijski rehabilitatori jer se radi o jednom predivnom i ispunjavajućem, ali i o vrlo zahtjevnom i iscrpljujućem zanimanju. Zato je naša glavna poruka studentima da paze na sebe i svoje mentalno zdravlje tijekom studiranja i da iskoriste svaku priliku za mentalni i osobni rast."
9.Što ste čule da ljudi misle o Edukacijsko-rehabilitacijskom faksu, a da nije istina?
"Definitivno rečenicu da ga je teže upisati nego završiti. Sigurno uvijek postoji dio studenata kojima je tako, ali iz naše perspektive, ako je edukacijska rehabilitacija ono što te jako zanima, nećeš samo odraditi te vježbe ili naštrebati za ispit, nego u tom slučaju stvarno gledaš na vježbe kao priliku da konkretno, iz prve ruke savladaš vještine, a teoretski dio naučiš toliko da barem mrvu izvučeš informaciju iz mozga kad ti zatreba. Mislimo da nije lako biti dobar stručnjak, a fakultet nas barem djelomično priprema na to da postanemo što bolji i stručniji. Zato studiranje ne shvaćamo olako."
10.Jeste li u nekom trenutku požalile upis ovog faksa?
"Svatko od nas se u nekom trenutku upita 'što je meni ovo trebalo' kad ti rokovi gore pod petama, ali smo zadovoljne našim izborom i ne bi mijenjale zanimanje. Jedino što bismo voljele da smo na početku faksa znale kakve izazove donosi ovo zanimanje, ali i koliko je strpljenja i rada na sebi potrebno uložiti kako bi iz cijelog iskustva izašao kao stručnjak koji je stekao kompetencije, ali i vjeruje u njih. Mislimo da definitivno nije dovoljno htjeti pomagati ljudima, što je jedan od glavnih motiva upisivanja na ERF, već trebamo imati i druge vještine koje bi nam olakšale i proces studiranja i kasnije rad.
Bilo je perioda kada su se nagomilale obaveze i kada se činilo da to nikada neće proći. Bilo je i pojedinih odlazaka na vježbe koje su bile teške ili neugodne i u tim situacijama razmišljate 'što je meni ovo trebalo'. Ali te teške situacije prođu i shvatite da ste dobili nešto iz njih. Nekad shvatite da pojedino područje jednostavno nije za vas, a nekad usvojite nove vještine koje će vam kasnije puno pomoći."
11.Kakvi su vaši planovi nakon faksa? Imate li u planu nastaviti s podcastom i kada završite faks?
"Na faksu smo naučile postavljati mjerljive i vremenski određene ciljeve pa nam je tako svima trima trenutno najvažniji cilj diplomirati. Zapravo nam je zasad jako teško govoriti o planovima poslije faksa jer vjerujemo da nas čeka vrijeme ludih odluka. Kako naša prva sezona pokazuje – lepeza radnih mjesta edukacijskih rehabilitatora uistinu je široka, a mi još nismo sigurne gdje ćemo se na njoj pronaći.
Kako je zasad izašla tek prva sezona, a u planu ih imamo još nekoliko, vjerujemo da ćemo nastaviti sa snimanjem i nakon faksa, samo na možda malo drugačiji način."
