Više od 1.800 ljudi. Šest predmeta žudnje. Svakoj osobi očajno treba jedan od njih. Ali na kraju će samo oni najuporniji uspjeti. Ostali će morati čekati drugu priliku. Nove prilike se nude svakoga dana, ali se čine toliko nedostižnima da i najhrabriji ratnici odustaju i padaju.
Ovaj tekst nije o Igrama gladi, Opstanku ili Igri lignje. Radi se o studentskoj praonici i to onoj u zagrebačkom domu „Cvjetno naselje”. Zašto ovako dramatičan uvod? Vjerujte, situacija je upravo takva. Postalo je gotovo nemoguće dobiti termin za pranje rublja. Studenti su suočeni s dilemom: prati gaćice i čarape na ruke ili hodati bez njih?
Otvaram ormar i primjećujem da mi počinje ponestajati čistih ručnika. Ista je situacija i s čarapama i gaćicama. Prebrojim ih i zaključim da sam pokrivena za idućih nekoliko dana. Do tada ću rezervirati termin u praonici i problem će biti riješen.
Sutra i prekosutra ću morati nositi tamno plave i tamno zelene čarape, iako imam svijetlo roze tenisice, ali nema veze. Preživjet ću nekako. Nužda ne pita.
Online rezervacije – samo tjedan dana unaprijed
Prošle godine je Studentski centar u Zagrebu uveo online rezervacije termina u praonici. Ne može se rezervirati termin za više od tjedan dana unaprijed.
Uzimam mobitel u ruke i gledam koji su termini slobodni. Najviše bi mi pasali popodnevni. Kliknem na svaki termin na kojem piše broj slobodnih uređaja. Od slobodnih uređaja su ostale samo sušilice, nema ni jedne perilice.
Dobro. Pogledat ću jutarnje ili večernje termine.
Ista stvar!
Dobro, nema veze. Srijeda je, a iduća srijeda je već puna. Ne trebaju mi sušilice jer neću oprati odjeću na kiši. Imam puno prljavih ručnika pa ih moram prati na visokoj temperaturi. Tako mi je mama rekla. Čekat ću sutra pa ću odmah ujutro rezervirati termin i riješen problem.
Vrijeme: četvrtak ujutro, malo prije pola 9. Sjedim na krevetu i pijem kavu. Sanjarim o boljim danima. O svijetu u kojem su čarape i ručnici uvijek čisti.
Nosim šarene prugaste čarape koje sam davno dobila za Svetog Nikolu. Tolika mi je nestašica! Uzimam mobitel i logiram se na web profil SC-a. Kliknem na rezervacije i tražim slobodni termin za idući četvrtak.
6 perilica i 10 termina na 2000 studenata
Plačem.
Ne brinem se ako suzama smočim odjeću. Uvijek ju mogu osušiti u sušilici jer samo su one ostale slobodne. Kad su ljudi stigli rezervirati sve termine, a još nije ni devet ujutro? Jesu li čekali ponoć da se rezervacije otvore? Očito jesu.
Ali ne i ja! Meni je bio bitniji beauty sleep pa sam otišla u krevet prije ponoći.
Jednom u mjesec dana odlučim ne gledati seriju do jedan ujutro, odem spavati ranije i budem osuđena na prljave čarape.
Nije nimalo čudno što je toliko teško rezervirati termin za pranje. Samo je šest perilica i deset termina na nešto manje od dvije tisuće studenata. Ipak, čini mi se da prošle godine nije bilo tako. Ili mi je rezervacija termina bila toliko stresna da sam potisnula traume?
Cijena pranja i sušenja u domskim praonicama je 25 kuna. U praonicama po gradu su cijene i po 50 ili 60 kuna. E pa, ne dam! Plus, u praonici na Cvjetnom je uvijek nekako dobra atmosfera, svi su super dragi.
Cimerica me pita zašto pričam sama sa sobom. Ona je prošli tjedan oprala prljavi veš u praonici u blizini doma i platila pranje i sušenje 60 kuna.
Uzimam lavor i namačem prljave čarape. Upalili su nam grijanje pa se ne moram brinuti da ih neću imati gdje osušiti.
Večeras odbrojavam do ponoći i čekam da se rezervacije otvore. Ne kupujem karte za koncert Beyonce. Samo želim oprati veš…
O stanju u drugim domovima, izvijestit ćemo u sljedećem tekstu.
