Let iz Washingtona do New Yorka trebao je biti jednostavno putovanje, ali za jednu ženu to se pretvorilo u najgoru noćnu moru. Noelia Voigt prepričala je svoje iskustvo u sada već viralnom videu na TikToku, opisujući trenutak kada je jedan od putnika povratio po njoj i osobi koja je sjedila pored nje.
O cijelom je incidentu razgovarala s časopisom People, a traumatično iskustvo neće tako uskoro zaboraviti.
Objasnila je "Prvo sam osjetila nešto čudno, bilo je kao da je netko podrignuo nakon što je popio pivo." U početku je odbacila miris kao neugodnost, ali je ubrzo shvatila ozbiljnost situacije kada ju je njezina susjeda iz zrakoplova potapšala po ruci.
"Pokazala je na sebi i zatim je pokazala i na mene", rekla je Voigt. "Tada sam to vidjela... po cijeloj njezinoj kapuljači i svojoj lijevoj strani." Bljuvotina, za koju Voigt vjeruje da je potaknuta manjom turbulencijom tijekom spuštanja, nadvila se preko njihovih sjedala, sletjevši na obje žene i njihove stvari.
"Umjesto da ovaj čovjek povrati prema nogama, učinio je jedno od ovoga", objašnjava ona, oponašajući pokret prema naprijed. Voigt opisuje posljedice kao nadrealne. "Bili smo doslovno nekoliko minuta udaljeni od slijetanja... nismo mogli tek tako skočiti jer je avion upravo sletio i kažu da ne možete ustati dok jure do izlaza."
Prisiljene sjediti u svojoj prljavoj odjeći nekoliko minuta, Voigt i njezina suputnica dvaput su pritisnule tipku za poziv stjuardese prije nego što su dobile pomoć. "Kada su došle, donijele su nam samo koktel salvete da se očistimo. Bez rukavica, bez maramica, ništa", objasnila je.
Nedostatak odgovarajućih sredstava za čišćenje natjerao je Voigt da traži rješenja nakon što se iskrcala. "Sjedili smo tamo s potpunom spoznajom činjenice da imamo bljuvotinu ovog čovjeka posvuda po sebi", rekla je.
Voigt je opisala kako se osjećao poniženo i dehumanizirano zbog nedostatka brige oko nezgode. "Ovo je bila biološka opasnost. Bili smo prekriveni tuđim tjelesnim tekućinama bez prave pomoći." Što je još gore, njezina ručna torba, koja je sadržavala odjeću, bila je na provjeri.
"Da mi je dopušteno zadržati torbu na letu, mogla sam se odmah presvući", istaknula je. Umjesto toga, morala je kupiti novu odjeću u zračnoj luci JFK i nositi svoj umrljani kaput u vreći za smeće koje su joj dali u obližnjoj trgovini.
Voigt je, opravdano ljuta zbog samog incidenta i načina na koji su se ponijeli, odlučila potražiti rješenje kod aviokompanije. Kad se obratila službi za korisnike zrakoplovne kompanije, isprva joj je ponuđeno 3000 milja kao kompenzacija, no nezadovoljna njihovom ponudom, odlučila je eskalirati svoju žalbu.
Iako joj je kompanija ponudila 20 tisuća milja i dalje je bila nezadovoljna i istaknula kako to nije prikladna kompenzacija. "Ovo nije bio proliveni sok; ovo je bila izloženost biološkoj opasnosti", naglasila je. Dok Voigt ne krivi putnika, za kojeg vjeruje da je bio pijan, za cijeli incident krivi kompaniju i njezino osoblje zbog načina na koji su postupili prema rješavanju posljedica nezgodne situacije.
Dok Voigt nastavlja s razumijevanjem onoga što se dogodilo i razmatra daljnju eskalaciju svoje žalbe, ona ostaje predana dijeljenju svoje priče u nadi da će pomoći drugima da izbjegnu slična iskustva. Napominje: "Jednostavno ne želim da itko drugi prolazi kroz ono kroz što sam ja prošla."
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
