Topla ljetna večer idealna je za provedbu našeg plana – provjeriti postoje li zaista duhovi u Brestovcu. Za one koji ne znaju, Brestovac se nalazi pored Zagreba, točnije na Medvednici i od 1909. godine služio je kao lječilište za pacijente oboljele od tuberkuloze. Upravo su te godine i primljeni prvi pacijenti u lječilište zahvaljujući kojem je u Zagrebu smanjena smrtnost od te bolesti. Brestovac je tada bilo prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe. Kako je rastao broj pacijenata, tako se povećavao i broj objekata. Njegovu izgradnju inicirao je Milivoj Dežman – liječnik i novinar, a motiv za to bila je njegova ljubav prema zagrebačkoj glumici Ljerki pl. Šram koja je bolovala od tuberkuloze. Ljerka se liječila u tom sanatoriju, ali njezin kraj bio je neminovan – umrla je Dežmanu na rukama. Zbog napretka medicine i novih metoda liječenja ovaj je objekt zatvoren 1968. godine i od tada propada. No, izgleda kako je ipak dobio novi život u pričama o duhovima.
Duhovi lutaju Brestovcem?
Upravo se za Ljerku Šram veže jedna takva priča. Kažu kako njezin duh i danas noću luta po hodnicima brojnih objekta u Brestovcu. No, ona navodno nije jedini duh gore, kako vjeruju ljubitelji parnormalnog. S obzirom na to da je u Brestovcu mnogo ljudi umrlo od tuberkuloze, priče se vežu i za njihove duše koje tumaraju tim područjem i traže svoj mir. A treća, jednako tragična priča, veže se uz pokolj ranjenika (domobrana, ustaša i Nijemaca) 1945. godine koji su gore bili smješteni, a koje su pogubili partizani. Upravo je njima nakon tih smaknuća za ranjene borce bolnica služila do kraja rata.
Proveli smo noć u Brestovcu
I sad, nakon ovog kratkog uvoda iz kojega se vidi kako je na području Brestovca živote izgubilo puno ljudi, slijedi naše iskustvo nakon noći provedene gore sa svim tim preminulim dušama. Moramo vam priopćiti “strašnu i razočaravajuću” vijest – u Brestovcu vlada pozitivna energija (nema one negativno nabijene atmosfere koja bi kao trebala biti gore zbog svih tih smrti). I ako čujete nekakvo šuškanje, to su divlje svinje na koje smo naišli, srne, lisice, lasice, žabe. Objekt je ogroman i možda u noći djeluje zastrašujuće, no kad tamo dođete čista srca, bez predrasuda, mozga očišćenog od prizora iz hororaca – ne vidite i ne osjetite ništa drugo osim vlastite pozitivne energije, vlastite spoznaje samog sebe. I shvatite kako su upravo takva mjesta savršena za suočavanje sa svojim strahovima i svojim osobnim duhovima. Jer ako ste puni negative u sebi, onda na takvim mjestima osjećate negativu. Ali ako imate pozitivan stav o životu, kad volite i prihvaćate sami sebe, tada vam je na ovakvom jednom mjestu, smještenom u prekrasnom šumskom okruženju – divno. Pogotovo kad je noć vedra, mjesec pun, a ljeto je pred vas prostrlo svu ljepotu svoje temperaturne blagosti pa vam ne trebaju debele jakne, vreća za spavanje i ostale sitnice koje u planini život znače. Ovaj je objekt u vlasništvu Grada Zagreba, a jedini tko ga danas aktivno koristi jest jedan paintball-klub.
Djevojka u bijelom na Jurjevskom groblju
Nakon što smo istražili Brestovac i na njemu proveli veći dio noći u očekivanju duhova, nakon bezuspješnog lova krenuli smo natrag za Zagreb. Usput smo odlučili istražiti još jednu “ukletu” lokaciju. To je Jurjevsko groblje u samom centru metropole na kojem su pokapani siromasi još i prije 1377. godine, kad se prvi put spominje kapelica posvećena sv. Jurju. Ovo groblje zatvoreno je 1876. godine kad su počela pokapanja na Mirogoju, no nakon svega ostale su priče o dušama pokopanih siromaha koje i danas lutaju grobljem u potrazi za pravdom. Zanimljivi su simboli na grobovima, ali i priča o djevojci u bijelom koju je nepoznat netko vidio i od tada se spominje kao glavna utvara na tom području. No, kao ni na Brestovcu, ni ovdje nije bilo “ulova”. Možete bez straha šetati ovim grobljem i uživati u ljepoti pejzaža i nadgrobnim spomenicima koji svjedoče o bogatoj i zanimljivoj prošlosti ovog kraja.
I na kraju doza mudrosti i zaključak – što se tiče priča o utvarama i duhovima, zapamtite samo jednu stvar – strah od njih stvaramo sami, najčešće dolazi iz nutrine našeg bića, naše mašte i projekcija je nas samih. Nema duhova, utvara i sličnih buuuuuarija. Riješite se straha kojeg nosite u sebi i koji vam stvara takve projekcije. I nakon toga slobodno i bez opterećenja koračajte kroz život.
