Bilješke o piscu:
William Shakespeare (1564. – 1616.), bio je pjesnik i dramatičar. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u Stratfordu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje obično dijelimo na:
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan,
Kralj Lear, Macbeth
2. Komedije: Ukroćena gospodarica, San Ivanjske noći, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za što
3. Romance: Romeo i Julija, Zimska priča i oluja
4. Povijesne drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik četvrti, Henrik peti, Henrik šesti, Richard treći, Henrik sedmi
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Sve to samo znači da svi podaci potječu iz ljudskog ponašanja, neovisno o tome gdje i kada čovjek živi. 1609. godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme. Zacijelo je većina tih soneta nastala puno prije njihova objavljivanja. Kritičari obično ističu da fabule Shakesperovih djela nisu osobito originalne. Zna se da je svoje priče za svoje drame preuzimao od drugih autora. To vrijedi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojao pra-Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlađi suvremenik Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povijesničara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle ju je preuzeo francuski pjesnik Francois de Bellforest. Osvim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet, satkane su od bezbrojnih čestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.
Mjesto radnje:
Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov interijer i eksterijer
Tema:
Hamletova osveta
Likovi:
Klaudije – Danski kralj
Hamlet – Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije – Kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije – Hamletov prijatelj
Laret – Polonijev sin
Voltimande
Kornelije – Danski poklisar u Norveškoj
Rosencrantz
Guildenstern – Nekadašnji Hamletov prijatelj na sveučilištu
Osric – Smiješni dvoranin
Marcel
Bernardo – časnik na straži
Francisco – vojnik
Reynaldo – Polonijev sluga
Fortinbras – Norveški kraljević
Gertruda – Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija – Polonijeva kći
Jedan gospodin
Jedan svećenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemići, plemkinje, časnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh Hamletova oca.
Sadržaj:
Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao duh bivšeg danskog kralja. Vrlo su bili začuđeni i odlučili da samo Hamletu priopće taj događaj. Sljedećeg puta Hamlet je također bio na straži, duh oca otkrio mu je da ga je Klaudije otrovao. Hamlet nije mogao vjerovati te se zakleo da će osvetiti njegovu smrt. U to vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak, ali Hamlet nije mogao podnijeti bol i očaj pa se nije pojavio. Kad su došli glumci koji su trebali zabaviti goste neočekivano se pojavio Hamlet. Glumci su prikazivali dramu u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan, a to je Hamlet iskoristio i riječima napao kralja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemože podnijeti smrt oca. Hamlet je bio zaljubljen u Ofeliju, Polonijevu kćer i svi su se nadali svadbi. Jednim slučajem majka je pozvala Hamleta na razgovor, a iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je Hamlet zabunom ubio. Zbog sigurnosti kralj ga šalje u Englesku, ali se on nenadano vraća, no u međuvremenu se Ofelija utopila. Zbog nje dolazi do sukoba između Laerta i Hamleta, a kralj predlaže međusobnu borbu. Oni započnu mačevanje, ali su oštrice bile namazane otrovom što oni nisu znali. Kada je kralj predložio da nazdrave oni nisu pristali, pa je kraljica popila vrč i umrla, a Hamlet je nato probo Klaudija koji im je priznao da su oštrice otrovane. Opraštaju se od života i zaajedno umiru, a Horacije i Osric gledaju mrtve. Tada se začuje buka koja je bila posvećena Fortinbrasu jer se vratio kao pobijednik iz Poljske. Na kraju svi odlaze i iznose mrtva tijela te se čuje pucanje topova u čast mrtvih.
Analiza likova:
Hamlet
Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti jer on za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija.
Hamletova smrt:
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbježan. On umire u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobići, kao što ga je zaobišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslijednju, i vjerojatno najtežu u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao – a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni mogao, jer je tragični junak uvijek i jedna vrsta samoubojice: sam između dvije mogućnosti bira onu koja ga vodi u smrt.
Klaudije
Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudske žrtve nimalo ne znače pokazuje i to kako je na sve načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i zaslužio – „sigurno mjesto u 9 krugu pakla“.
Gertruda
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi zbog očeva ubojstva nego strica. On ne shvaća kako je majka tako brzo mogla zaboraviti oca i čak štoviše, udati se za njegova brata ako ga je za života tako snažno voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to čini vjerojatno zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi, a i cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta Hamletu iako se on prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na seba. lice. Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim vijencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi svoj vijenac, prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.
Polonije
Laretov i Ofelijin otac. Čovjek doista niskog morala, sličan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici „Znatiželja je ubila mačku“.
Dojam o djelu:
Važno je uočiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o pogibeljnim dvorskim splektama, (svima su nam poznate izreke iz drame kako je „nešto trulo u državi Danskoj „ ili „kako je vrijeme izglobljeno“), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod nezna zašto.
