Unatoč napornom treningu, usponima i padovima s kojim se sportaši susreću kroz karijeru, poznato je da su neki sportaši odbacili uspjeh nakon što su osvojili medalju na legendarnom sportskom festivalu.
Osvojiti zlato, srebro ili broncu na bilo kojim ljetnim igrama općenito se smatra vrhuncem karijere za bilo kojeg sportaša kroz 32 sporta koji se trenutno igraju na Olimpijskim igrama u Parizu.
Zlato sanja više od 10 tisuća sportaša koji borave u Olimpijskom selu, ali ne može svatko postići najbolji rezultat u svojoj kategoriji. Srebro ili bronca također su nagrade koju bi svaki sportaš potpisao, ali ima i izuzetaka.
Dok neki koji osvoje drugo ili treće mjesto pokazuju nevjerojatan sportski duh protiv žestokih suparnika, drugi su aktivno pokazali stavove koji koketiraju sa sasvim suprotnom. Za ovo se moramo vratiti na Olimpijske igre u Barceloni 1992. i dizanje utega.
Tijekom žestokog muškog natjecanja, dizač utega Ibragim Samadov osvojio je broncu dok je predstavljao Ujedinjeni tim bivšeg Sovjetskog Saveza (EUN) u poluteškoj kategoriji. Samadov je bio jedan od favorita za natjecanje s obzirom na to da je prethodno osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu u dizanju utega 1991.
Nakon što su tri osobe bile izjednačene po težini koju su podigli, suci su bili prisiljeni odlučiti o ishodu, a Samadov je na kraju pao do bronce jer je bio 0,05 kilograma teži. To je 50 grama, što je lakše od porcije tjestenine koju biste si skuhali za ručak.
Samadov je bio bijesan zbog presude i tijekom ceremonije dodjele medalja odbio se nagnuti kako bi mu se medalja mogla staviti oko vrata. Suprotno protokolu, sportaš EUN-a ju je primio u ruku, ali brzo ju je spustio na podij i otišao, popraćen zvižducima s tribina.
Samadov je tada diskvalificiran, a Međunarodni olimpijski odbor (MOO) dodijelio mu je doživotnu zabranu natjecanja. Suspenzija je potvrđena unatoč isprici, što znači da Samadov nije imao kriterij za ulazak u Kuću slavnih dizača utega unatoč svojim uspjesima.
On naravno nije jedini, a slično se dogodilo i na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. kada je sličan ispad imao švedski hrvač Ara Abrahamian, koji je izgubio od Talijana Andree Minguzzija u polufinalu hrvačkog natjecanja grčko-rimskim stilom u kategoriji do 84 kg.
Šveđanin je tvrdio da je bilo ''očiglednih pogrešaka u suđenju''. On i njegov trener otišli su čak toliko daleko da su dužnosnike optužili za korupciju. Osvojivši srebro na Olimpijskim igrama u Ateni 2004., Abrahamian je 2008. osigurao broncu, no pobjeda ga nije nimalo oduševila.
Iako se rukovao i primio medalju, brzo ju je maknuo prije nego što je izašao s postolja i medalju stavio na natjecateljsku strunjaču do svojih nogu. MOO ga je nakon saslušanja odmah diskvalificirao i doživotno mu zabranio natjecanje, a medalja je proglašena zastarjelom.
U to je vrijeme MOO rekao u izjavi: "Ceremonija dodjele nagrada vrlo je simboličan ritual, koji kao takav priznaju svi sportaši i drugi sudionici. Svako ometanje od strane bilo kojeg sportaša, posebno osvajača medalje, samo je po sebi uvreda za druge sportaše i olimpijski pokret. Također je u suprotnosti s duhom fair playa.", prenosi nam LADBible.
Brončana medalja nije preraspodijeljena, ali je MOO poništio doživotnu zabranu 2009., unatoč tome što se Abrahamian već povukao iz hrvanja.
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
