Tehnika koja se koristila za formiranje šiljastih ženskih lubanja je znanstveno poznata kao umjetna kranijalna deformacija tj. mijenjanje oblika glave. Mogla se primjenjivati samo tijekom djetinjstva, kada se kosti još formiraju, a lubanja je još mekana i najfleksibilnija. Tu su tehniku prakticirale brojne drevne kulture, uglavnom zbog znak ljepote, statusa ili plemstva. Znanstveni nalazi objavljeni su u Zborniku Nacionalne akademije znanosti u ponedjeljak.
Da bi riješili misterij lubanje u obliku jajeta znanstvenici su pregledali DNK 36 odraslih osoba s čak šest različitih groblja u Bavrskoj, od kojih su 14 imali izmijenjen oblik lubanje. Uzeli su i uzorke DNK od rimskog vojnika i dvije žene - jedne s Krima a druge iz Srbije.
DNK test je pokazao da žene s čunjastom glavom imaju znatno drugačiju genetiku od svojih bavarskih sugrađana. Svi ljudi s deformiranim lubanjama analizirani u istraživanju potječu iz južne i jugoistočne Europe, s DNA kodom za smeđe i plavu ili smeđu kosu, za razliku od plavokosih i plavookih Bavaraca.
Arheolozi na groblju nisu mogli locirati djecu s čunjastim lubanjama, što je dovelo u pitanje teoriju da se u srednjem vijeku u Bavarskoj prakticiralo produljenje lubanja. Osim toga, žene su pokopane s lokalnim artefaktima, što ukazuju na to da su se prilagodile lokalnoj kulturi.
Nova studija je pokazala da su to bile jajoglave, imigrantske nevjeste koji su doputovale u Bavarsku s područja današnje Rumunjske, Bugarske ili Srbije tijekom 6. stoljeća.
Čunjoglave konkubine vjerojatno su kretale na put kako bi se "zacementirali" strateški savezi u vrijeme raspada Rimskog Carstva.
