Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Uskoro počinje škola. Bila sam presretna do nekog dana. Iako sam treći srednje i dobro sam upoznata sa svojom školom ja se ježim od pomisli da idem u školu. S bff sam raskinula prijateljstvo, sad ću većinom vjerojatno biti sama i još me strah da ne prenesem koronu na svoje roditelje jer su osjetljivi. Kako da pređem preko tog straha?
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
na početku bih ti željela zahvaliti što si se odlučila javiti i potražiti podršku. Opisala si da se ježiš na pomisao da ponovno ideš u školu. Kao razloge navodiš raskid odnosa s najboljom prijateljicom, strah od toga da ćeš većinom biti sama te si navela da se bojiš da ne budeš prijenosnik virusa na svoje roditelje. Zanima te kako se nositi s tim strahovima.
Početak ove školske godine drugačiji je od prijašnjih. Strahovi koji si opisala mogu se javiti zbog nepoznate i napete situacije u kojoj se nalaziš. Važno mi je naglasiti da su osjećaji i misli koje opisuješ prirodni i da se s njima ne trebaš nositi sama.
Zbog gubitka odnosa s najboljom prijateljicom, bojiš se da ne budeš usamljena u školi. Pitam se što se dogodilo između tebe i najbolje prijateljice i kako je došlo do prekida prijateljstva. Usamljenost je neugodan osjećaj, no nije trajan. Osobi je u početku potrebno neko vrijeme da se prilagodi na novu situaciju. U tom periodu prilagodbe, možeš si uzeti vremena da razmisliš koje su to osobine koje cijeniš kod prijatelja i s kojim osobama imaš zajedničke interese o kojima možete razgovarati te se bolje upoznati, što može smanjiti osjećaj usamljenosti. Također, važno je da ne prolaziš kroz ovo sama, već da potražiš podršku drugih. Pitam se imaš li još nekog s kim o ovome možeš razgovarati. To mogu biti neki drugi prijatelji, roditelji, sestra/brat ili neki stručni suradnik u školi, primjerice, psiholog ili pedagog. Oni ti mogu pomoći da se lakše nosiš s ovom situacijom. Pitam se kako ti se čini ideja da se obratiš za podršku nekome od njih.
Rekla si da se bojiš da ne preneseš virus na roditelje. Pitam se jesi li razgovarala s njima o tome. Roditelji su tu da ti pruže podršku i pomoć te razgovor s njima o tom strahu može upravo taj strah umanjiti. Možete razgovarati o mjerama koje ćete svi poduzeti kako bi se zaštitili,poput mjera pojačane higijene, pridržavanja fizičkog razmaka u socijalnim kontaktima i učionicama te na školskim hodnicima, nošenja maske i redovitog mjerenje temperature. Na taj način možete voditi računa o simptomima te vam to može pružiti osjećaj da ste zaista poduzeli sve što ste mogli u ovoj situaciji.
Drago mi je vidjeti da možeš izdvojiti i identificirati svoje strahove. To je zaista prvi korak u nošenju s njima. Osim gore navedenih opcija pronalaska podrške, važno je da pronađeš vremena u danu gdje ćeš se opustiti i raditi nešto u čemu uživaš. To može biti kreativno izražavanje, učlanjenje u neku novu aktivnost ili hobije, dobar film, bavljenje fizičkom aktivnosti... Pitam se u kojim aktivnostima ti uživaš i koje su to stvari koje te vesele i bi li pomoglo da u slučaju osjećaja straha pokušaš staviti fokus upravo na njih.
Važno mi je da znaš da je Hrabri telefon uz tebe i da postoji opcija da se javiš na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Ako ti je ipak draže pisati, možeš nam se javiti na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Želim ti puno ljubavi i podrške u suočavanju s izazovima koji su prisutni.
Puno te pozdravlja,
tvoj Hrabri telefon
Foto: Giphy/ Shutterstock.com - ABO PHOTOGRAPHY
M.T./ Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Skupina dečkiju su okolo govorili da sam ku***, sponzoruša i takve neke stvari' HELP
'Nemam volje za ništa... Razmišljam da se počnem rezati, možda bi to moglo ublažiti tugu' HELP