Tire Calligraphy je hrvatski brand, made in Croatia, koji sve više hvata zamah u streetwear kulturi. Ako ste prošetali Zagrebom posljednjih nekoliko mjeseci, mogli ste vidjeti komade njihove nove kolekcije.
Premotavam VHS unaprijed. Počinjem viđati neke bliske ljude i poznanike u kampanjama za Tire Calligraphy. Sve češće uočavam hoodieje neobičnih krojeva i boja. Odlazim na njihov pop-up shop u Tkalču u tadašnji Noss gdje su bili i Matija Brlek (zvani Mato odsad pa nadalje) i Matej Pašalić, osnivači. Postajem fan, pop-up je bio hit. Putevi su mi se s Matom ukrižali još puno puta, skužili smo da imamo puno toga zajedničkog. Od raspravljanja o Nikeovim tehnologijama i retail taktikama do streetweara i self-carea. Ono čemu se uvijek iznova divim je njegova želja i volja da u Hrvatskoj stvori streetwear brand. Hrvatski brand, k tome made in Croatia. Kad pričaš s njim, skužiš da mu je stalo, do svega što radi pa tako i branda. Nije nametljiv tip, neće pričati o njegovom i Matejevom brandu sam od sebe, ali ako skuži da te zanima – sve će podijeliti s tobom, bez čuvanja ičeg u rezervi. A meni to puno znači. Inspirira uhvatiti nekog u trenutku potpune apsorbiranosti jednim ciljem. Danas smo razvučeni na sve strane pa je to rijetkost.
Nekoć su pucali na uočljive boje, a za zadnju kolekciju su odlučili drugim putem – crno i sivo.
Odlučujem popričati s Matom o Tire Calligraphyju, razvojnom putu koji su prošli i onome što ih tek čeka. Prije samog intervjua bar sat vremena pričamo o runningu, climbingu, filmovima i serijama, a neizbježno i o vremenima koja su nas snašla. Ne trči (badumts) odraditi intervju što prije da nastavi s danom već odvaja trenutak za male stvari. Kao što je kava s ovim tipkaralom u Cogitu u Deželićevoj. Bacamo se na posao tek nakon naručivanja druge kave. Najbolje od svega – nisam imao osjećaj da je posao, razgovor se samo nastavio s prve kave, kao da i nisam uključio mikrofon. Morao sam prvo pitati jedno klasično “origins” pitanje. Bez toga ništa, a i svijet zaslužuje znati priču.
Zašto “Tire Calligraphy”?
Ako ga pitaš doslovno što znači – crna guma ostavlja trag kočenja na asfaltu, ali me zanimalo dublje.
Po meni i Mateju, uopće nismo planirali imati brand. Mi smo htjeli napraviti bike shop koji drži svašta. Sve povezano s bike kulturom. A i novim ljudima u bike polu smo htjeli pomoći da preskoče neke dječje bolesti s kojima smo se mi suočavali. Nabavka palica, loptica, zaštitne opreme… I prodavali smo to online, offline, iz gepeka Matejevog auta. Dođeš na parkiralište NSB-a, daš ljudima da probaju, možda im se svidi.
Mato dodaje kako je na ovom dijelu Europe bike polo scena bila užasno mala. Osim u Zagrebu, igralo se u Ljubljani, nešto malo sitno u Srbiji. Skužili su da neće ljudi kupovati puno palica odjednom, jednom kad ju kupiš, imaš ju neko vrijeme.
Susretali su se s predrasudama – od tog da je sport smatran oblikom hipsterskog hokeja u preuskim hlačama do užasno agresivne aktivnosti s visokom mogućnosti ozljeda. Htjeli su promovirati taj sport s ozbiljnim pravilima koja štite igrače pa su počeli organizirati međunarodne turnire, jednom godišnje u Zagrebu.
Vizualni identitet prati svaki event, a svaki natjecatelj je dobivao i goodie-bag u kojem se nalazila i nekakva majica. Prvu majicu je radio Ivan Eror, poznati tattoo artist, a sve ostale je radio Matej. Počeli su s licitarskim srcem jer je zagrebački motiv.
“Ful je anatomski nacrtano sa malim polo elementima, tri palice i loptice inkorporirane u dizajn. Ljudi uglavnom to ni ne kuže ako nemaju pojma za polo.”
Danas ih nose igrači bike pola po cijelom svijetu.
Ironije li, od anatomskog srca su organski narasli do ovoga što su danas. Tire Calligraphy – brand koji kuca na svoj način.
Posljednja kolekcija je posebna
Posljednja kolekcija je izašla početkom proljeća i nije uopće vrištala bojama. Mene nije asociralo na Japan već na Berlin, Berghaim, mrak. Tire Calligraphy su mi dotad bili oni likovi sa šarenim printovima i šarenim pamukom koji nitko nema. Sad je došao zaokret na apsolutnu desaturaciju i uglavnom CRNU.
U trenutku nastanka ideje za kolekciju, meni su se osobno nosile šire majice, crne majice. Ljeto je bilo, ima jedna lijepa majica iz Nike Yoga kolekcije koja je funkcionalna. Odličan materijal, brzo se suši, u toj majici mogu što god želim, a da nije plastični poliester. Nosile su mi se nekakve jednostavnije stvari i komotniji širi krojevi. To mi je sigurno donekle utjecalo na izbor.
A nikad nismo imali crni hoodie, a fakat je neutralan komad. Kao little black dress koju svaka cura ima. Ne možeš fulat s crnim hoodiejem. I zato smo isto tako pozicionirali taj vizual koji je dosta konkretan. Možda nekom bude “joj opet njih ti kosturi, sve je to agresivno, negativno, smrt”. Mi uopće to ne gledamo tako. Taj dio kolekcije smo nazvali New Life. Kolekcija je taman izašla u proljeće, mene je asociralo na to. Zadovoljan sam kako je to ispalo.
Na pitanje o ideji za novu kolekciju je rekao kako je ideja bila stara, a proces dugačak – uglavnom zbog korone. Mato se bavi i korejskom borilačkom vještinom Kuk Sulom, pa su razmišljali napraviti i hudije za klub. Hudije je htio pretvoriti u dobokh – ono što manje upućeni ljudi zovu kimono. Kako je proces bio dug, počeo je uočavati da je na pravom tragu jer su veliki brandovi u tom periodu počeli izbacivati svoje varijacije kimona.
“Htjeli smo napraviti te hoodieje za klub, ali marketinški provući to kroz Tire Calligraphy. Ako već radimo crni hoodie, zašto ne bismo uzeli gornji dio dobokha, da bude urbano, da bude nosivo… Htjeli smo napraviti nešto s vanjskim bočnim vezanjem, a i iz tog je proizašla ideja jakne. Matej i ja si nismo nikad napravili crni hoodie. To je bilo to. Razmišljali smo o jakni, o kroju za hoodie pa smo ipak odlučili napraviti i jaknu i hoodie.”
Napokon su htjeli ostvariti viziju da se kupac može od glave do pete odjenuti u Tire Calligraphy. Uz t-shirte, jaknu, hoodie – morali su napraviti i hlače.
Hoćeš si te hlače obući na posao, uz nekakvu košulju i sako u kazalište ili hoćeš skejtat na Mimari u njima ili bit na bajku. Kroj je baš takav.
Napravili smo i torbe od tog materijala, kepera, možeš ga nositi na faks, na posao. Taj materijal to podržava i sve izdržava. Svi naši proizvodi su zapravo alati – služe svrsi.
Za promociju biraju posebne modele – modele koji pristaju uz brand. Nije mu važno da su brand ambasadori “yet another pretty face”. U potpunosti to razumijem, čak i navijam za takav razvoj događaja.
“Svi ti ljudi su artisti – bez obzira voze li skejt, bajk ili se bave penjanjem”.
Biraju ljude sa supstancom koji se bave zanimljivim aktivnostima. Imaju i prvu sponzoriranu sportašicu. Anja Santini Mikulić, 16-godišnjakinja iz Karlovca koja se bavi slobodnim penjanjem.
“Vjerujem da je Anja zapravo Michael Jordan u srednjoškolskim danima.”
Uz Anju su za suradnju izabrali i londonsku pjevačicu Niaru koja širi TC ime u Londonu.
Kako izgleda posljednja kolekcija, provjerite u galeriji.
Iz Tire Calligraphyja se razvila i modeling agencija pa ako trebaš modele za shooting, javi se Mati. Spomenuo mi je u više navrata pojam TC Multiverse gdje Tire Calligraphy stvara u više medija te kroz online i offline svijet. Zvuči veliko? Da. I zvuči kao da po putu ima milijun razloga da ne uspije – ali ih to ne spriječava da pokušaju. Tome se divim. Kao netko tko previše razmišlja i odgađa razvoj nekih događaja, pronalazim ohrabrenje u ovom. Oni love san – i ne tako da samo sanjaju već svaki dan donose velik broj odluka i poteza koji će ih približiti ostvarenju toga.
Osim što rasturaju s tekstilima i vizualima, Mato mi je spomenuo i planove da kod svog webshopa i stranice daju opensourceano na GitHubu. Postoji i ideja da voljna publika pokuša izmanipulirati dio koda i napravi alteracije na njihovom sajtu koje bi onda možda bile i implementirane. Još neke hakerske off-the-record stvari sam načuo, ali ne možemo baš sve dati van. Mogu samo potvrditi ono što svi misle koji svjedoče evoluciji ovog hrvatskog, a svjetskog branda – da Tire Calligraphy ne planira tako skoro stati i ostaviti tragove kočenja.
Tire Calligraphy možete kupiti na njihovom webshopu.