Možda ste puno puta u životu imali razne epizode u kojima ste se osjećali tjeskobno, anksiozno i generalno loše, ali niste nigdje potražili pomoć, jer su vas možda bližnji uvjerili da vam nije ništa ili vas je jednostavno bilo sram priznati da bi vam možda dobro došao razgovor s psihologom.
Razbijanje mitova o mentalnom zdravlju može pomoći u uklanjanju stigme i stvaranju okruženja kojima ćemo potaknuti mlade ljude da potraže podršku onda kad osjete potrebu.
Pa pogledajmo koje su to najčešće zablude koje su se ukorijenile u našem društvu, a koje treba prokazati jednom zauvijek.
1. Tinejdžeri nemaju problema u životu. Kakvo mentalno zdravlje, kakvi problemi?
Najčešće se objašnjava kako su tinejdžeri u fazi odrastanja i kako ih „pucaju“ hormoni pa se jednostavno ponašaju čudnovato. Turobnim raspoloženjima ne pridodaje se neka posebna pažnja ili se problemi tinejdžera najčešće umanjuju. Na račun toga možete čuti komentare: „što mu/joj fali“, „ne zna on/ona još što je pravi život“, „pretjeruje“ i slično.
2. Tinejdžeri koji imaju problema s mentalnim zdravljem su samo razmaženi i slabi
Ovu zabludu možete puno puta čuti od starijih koji mlađe naraštaje opisuju kao previše osjetljive i previše emotivne. I pripadnici starije generacije isto su morali proći kroz odrastanje, samo što su već sad zaboravili kako je to izazovan period bio i samo što se pred 20-30 godina nije govorilo o mnogim stvarima kao što se to govori danas. Ako neka bolest nije vidljiva, ne znači da je nema. Na kraju krajeva, hoćete li nekoga tko je obolio od dijabetesa, astme ili reume nazvati razmaženim? Nećete, jer nitko ne bira ono od čega se može razboljeti.
3. Nema učinkovitog načina liječenja za tinejdžere koji se bore s poteškoćama vezanim uz mentalno zdravlje
Zasigurno su se mnogi tinejdžeri susreli s ovom situacijom. Kada je okolina oko njih vidjela da nešto ipak s njima nije uredu, vrlo su vjerojatno dobili savjete kako bi se samo malo trebali „trgnuti ili pokrenuti“ i kako će sve biti dobro. Možda su čak i dobili sugestiju kako je sramota tražiti pomoć psihologa, jer će svi misliti kako su „ludi“. Možda žive u okolini gdje se psihologe i psihijatre naziva nadriliječnicima. No, za mladu osobu možda samo par termina kod psihologa može biti baš ono što joj treba i što je može spasiti.
4. Tinejdžeri koji imaju problema s mentalnim zdravljem su lijeni i slabi
Kad netko upadne u ozbiljna depresivna stanja, to itekako može utjecati na njegov san, razinu energije i motivaciju. Nekome neupućenome sa strane to može izgledati kao da je ta osoba jednostavno bezvoljna pa čak i lijena. No, ako netko prizna da ima problema s mentalnim zdravljem, onda ta osoba nije slaba. Pogotovo nije slaba, ako potraži pomoć. Priznati sam sebi da postoji problem i da ga treba rješavati, već samo po sebi podrazumijeva da je ta osoba snažna.
5. Tinejdžeri koji imaju problema s mentalnim zdravljem su loši i problematični u školi
Probleme s mentalnim zdravljem može doživjeti svaki tinejdžer, što nema nikakve veze s ocjenama u školi. Tjeskoba, depresija i anksioznost mogu pogoditi bilo koga, bez obzira na uspjeh, socioekonomski status ili nešto treće. Nema veze koliko se nečiji život čini dobrim, ali nikad ne znate što se krije iza svega. Mladi ljudi mogu osjećati pritisak da uspiju u školi i u životu, što može izazvati itekakve tjeskobe.
6. Tinejdžeri koji imaju problema s mentalnim zdravljem dolaze iz loših i problematičnih obitelji
Stabilno obiteljsko okruženje važno je u životu svakog tinejdžera. Ipak, problemi s mentalnim zdravljem mogu se javiti i kod tinejdžera koje dolaze iz obitelji u kojima imaju sve što bi mogli poželjeti: ljubav, toplinu i razumijevanje. No ne žive tinejdžeri samo u roditeljskom domu, već i puno više izvan njega, gdje mogu isto tako biti izloženi različitim razočarenjima, koja mogu biti okidač.