Redovito izdvajamo vaša najčitanija pitanja i odgovore kako bismo vas uputili na ono najzanimljivije u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori', a radimo to kako bi vam omogućili mjesto gdje možete dobiti ili dati nekome savjet ili mišljenje vezano uz neki problem ili općenito pitanje.
1. Nasilje u obitelji
Započeli smo neku temu u svlačionici i došle smo do toga kako su neke djevojke iskusile udarce od mame ili tate. Nije da ih roditelji maltretiraju, ali me zanima da li je to normalno? Zanima me vaše mišljenje, da vas netko udari šibom, povuče za kosu i slično. Mene roditelji nisu tukli. Mama mi je u par navrata opalila šamar, ali ništa više. Da li ste vi iskusili slično? Da li mislite da je tako normalno odgajati djecu?
Neki od vaših odgovora:
DGS_: To je najnormalnije, ako ti djetetu 10 puta fino, na kulturan način, objasniš nešto, a dijete i dalje radi po svom nešto što ne bi trebalo, logično da će dobit šamar ili šibom ili tako nešto, to je metoda odgoja zadnjih 3000 godina. Ne znam što tebi tu nije normalno. Ako kao mali pališ šibice ili šaraš po zidu, mama te opomene, ti nastaviš i dalje, jedino će te batine distancirati od tog jer ćeš vidjeti, osjetiti, da se nešto loše dogodi kad to napraviš.
Princessofdark: Udaranje djeteta nije normalno i svatko tko to podržava je nasilnik. Ako je dijete dovoljno odraslo da shvati što je krivo napravilo, lijepo mu objasniš, staviš ga u kaznu, oduzmeš mobitel, zabraniš tv, izlaske itd. Ako je dijete malo i ne shvaća zašto se ljutiš onda neće shvatiti ni zašto ga udaraš. A dizanje ruke na nešto slabije od sebe, što ti ne može vratiti, mi se gadi. Ako misliš da je okej udariti dijete, što te sprječava da misliš da je okej kada muž udari ženu jer eto ona ne sluša i nešto radi krivo, a on je jači od nje.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
2. Ne volim djecu
Pozdrav svima, evo iskreno ne znam jel' u meni problem ili drugima. Naime, imam 16 godina i ne volim djecu. Onako do te mjere da ih ne mogu smisliti. I tako je cijeli život. Sjećam se da i kao mala nisam podnosila bebe ili mlađe od sebe. Ide mi na živce kad su neka obiteljska okupljanja i, ofc, ima toliko derišta. Onda mi ih svi hoće uvaliti da ih čuvam ili me kritiziraju: 'Joj, kako ih ne možeš voljeti, gle kako su slatka', ili: 'Promijenit ćeš mišljenje kad budeš odrasla'. Ok, ne znam kako ću razmišljati za 10 godina, pa možda mi se i promijeni mišljenje, iako ne vjerujem baš. Iskreno, kad netko od bližnjih kaže da je trudan ja sam ravnodušna, ali ono pravim se da sam sretna da ne ispadnem govno sad. Ne, ne želim pridržati tuđu djecu jer ne, nisu mi ni najmanje slatka. U budućnosti ih ne želim imati jer smatram da bih bila loša mama. Bolje ne donositi djecu na ovaj okrutan svijet ako nisi za to. Biti trudan mi se čini ogavno više nego, kako neki kažu, 'blaženo stanje'. Ne želim biti još jedna od nezadovoljnih žena koja će ostati debela ili imati strije. To sam ja, svatko drugačije misli i poštujem to, te nikad ne govorim o ovome pred drugima jer bi me vjv kritizirali. Željela bih imati svoju komociju i ne bi imala živaca za djecu. Gledam danas toliko mladih što obolijevaju od depre. Jedna sam od njih, u školama puno njih su neodgojeni debili koji vrijeđaju druge, a nitko to ne zaslužuje. Je li nešto nije u redu sa mnom? Nemam nikakve traume iz djetinjstva, niti probleme sa starcima. Jesam li sebična zbog ovog? Ili sam jednostavno u manjini, pošto većina slini za djecom?
Miciiii: To je skroz okej. Ni ja sebe ne vidim kao majku ni za 10 godina, a kamoli sada. Možda će ti proraditi majčinski instinkt, a možda neće. Fer je da ne želiš rađati ako tom djetetu ne možeš pružiti ljubav. A vi, kojima je ovo prestrašno, mislim da bi trebali da posjetite psihijatra. Žena je rođena samo da rađa, jel' tako? Primitivni ljudi...
LittleMissSunshinexDDD: Sebični su oni koji rade djecu, a nemaju adekvatnih uvjeta, ni sposobnosti za odgajati ih. Leona, kakve ona ima veze s tim ženama koje se bore s umjetnom oplodnjom jer žele djecu? Zbog toga bi ona trebala voljeti djecu ili šta? Nema cura nikakvih problema, ne trebaju svi biti na isti kalup, sramota je što neki tako misle i sve gledaju iz svoje uske perspektive. Odmah, čim netko nije poput ostalih, ispada da nije normalan.
Princessofdark: Ajme jesam li ja klonirana? Dakle sve što misli autorica mislim i ja. Ne podnosim ni djecu ni trudnoće ni sve skupa. Odbijam držati tuđu djecu, općenito bježim od njih, mrzim vidjeti djecu kako divljaju po ulicama i trgovinama. Uglavnom ima nas.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
3. Crushevi i dečko
U vezi sam, ali stalno imam crusheve. Trenutno imam dva crusha i ne mogu se riješiti tog osjećaja. Doslovno, da odem u novi grad na jedan dan, našla bih si pet novih crusheva. Jedino, ajd, to bi me držalo par sati, ali ova dvojica nikako ne idu iz glave. Problem je što zanemarujem dečka radi njih. Pokušala sam sve načine, ali sve se vrati kad subotom u gradu pričamo. Help
Medonja:Frendica mi je slična tebi. Skače iz veze u vezu, ekspresno brzo se zainteresira za nekog jer na svakom dečku nađe nešto zanimljivije od onog s kojim je trenutno. Kaže, ne može si pomoći. I takva je godinama. Mislim da ti ovo s dečkom neće potrajati. Zapravo, siguran sam.
Strawberriescherries: Ne znam koliko imaš godina, pretpostavljam ne više od 15, ali iskreno, ovo mi je nezrelo. Da ti se fakat tvoj momak sviđa, ne bi nikog drugog 'boljeg' našla, i to još dvojicu, a ne jednog. Najbolje ostavi tog svog momka i imaj crusheva koliko god hoćeš, očigledno nisi sad spremna za vezu i dobro razmisli što želiš od veze, simpatije i sličnog.